Nema niš novo, nervoza pa malo bedara pa malo OK pa opet nervoza pa napokon plaća pa opet rintanje pa plačanje kartice pa potrošnja pa šparanje pa špeceraj pa svakaj nekaj. Živjeli dozvoljeni minusi (kojih se bojimo malo manje od nedozvoljenih) i kreditne kartice. Peglaaaaaaaaaaaaaaaaj, troši danas da platiš sutra. A sutra bu neko ispal. Zapravo izašel. Ko bi to mogel bit, ko? Ko?
Za kraj mala zanimljivost. Moja ne premlada mama je poželila mobitel. Da bude dostupna.. Kam ide ovaj svijet? ;)
Alo vipmi, zeko zna (da nema treće sreće).
Post je objavljen 18.11.2004. u 21:15 sati.