Novo hrvatsko izdanje Celineovog "Putovanja nakraj noći"
Pred Interliber u nakladi Meandra izašao je jedan od najvećih romana svih vremena : PUTOVANJE NAKRAJ NOĆI francuskog autora Louisa Ferdinanda Celinea, u redigiranom prijevodu Višnje Machiedo.
Louis Ferdinand Céline - slavan romanopisac i pamfletist, tvorac je jednog pravog kontinenta. Putovanje nakraj noći, Smrt na kredit, Feerija za neki drugi put 1. i 2. dio, Od dvorca do dvorca, Sjever, Rigodon...
Izdavač knjigu predstavlja slijedećim riječima:
Kao liječnik, Céline je bio pozvaniji od bilo koga da važe ljudsku sudbinu, mnogo sposobniji da razumije i dijeli teške probleme tzv. malih ljudi nego brojni progresivni intelektualci potekli iz buržoazije ili plemstva.
Referencijalno polje golemih romana - panorama - tog orginalnog pisca, ostaje naša "frenetička" uljudba, predstavljena pojedincima posve odanim apstraktnim idejama i predstavljena od čovjekoubojica koji izazivaju katastrofe. Zahvaljujući neusporedivom evokatorskom dahu koji ima dijapazon velikih vizionara kao i snažnih rugalaca, njegovi romani predočuju zbilju gotovo na način tragične i burleskne, dvosmislene i iznijansirane "alegorije" .
"Osvetnički diskurs tog prokletog pisca", koji se danas ubraja medju francuske klasike 20 st, kao i njegov pesimizam "pun mržnje", nisu drugo doli naličje njegove bjesomučne ljubavi prema istini.
Glede apsurdnog vladanja i ponašanja ljudskih bića, Céline je bio prvi koji nam je nametnuo portet čovjeka koji nije bio tek varka. Upravo ta ljubav prema istini preobrazila je Célineov narativni diskurz u moćno dinamičko prometalo koje klizi po čuvstvenim "tračnicama". Učeno iskalkuliran da oponaša ritmove i figure govornog jezika, Célineov jezik pokazuje se naposljetku kao svojevrstan protuotrov, spasonosno "pijanstvo" pisma što niječu njegovo negativno vidjenje epohe i čovječanstva.
"Putovanje nakraj noći" (Renaudot, 1932) posjeduje dan-danas dovoljno šokantnu snagu da uzdrma našu "inlelektualnu udobnost". To remek djelo francuske i svjetske književnosti sadrži isto tako suzdržanu a ipak virtualnu parodiju raznih literarnih estetika (kao James Joyce, Céline postiže parodijske učinke i inkopatibilne narativne stilove). Predočavanje društveno-političke i ljudske tadašnje situacije, postaje u tom djelu predočavanje otpora zbilje svakom smislu.
"Putovanje nakraj noći" koncipirano je kao pozamašan diptih - prvi dio istražuje ljudsku sudbinu prikazanu na tri velika panoa:
- rat (1. svjetski rat bio je za Celinea nepodnošljiva objava u kojem se srozala europska civilizacija);
- sukob s prirodom u afričkoj džungli i jaga kolonijalizma;
- moderna protupriroda, mehanizirana gradska uljudba u SAD-u.
Drugi dio romana opisuje iz dana u dan, potanko, moralno i fiziološko raspadanje "sitnog puka" uhvaćena u mrežu industrijalizacije velikog grada što ga ova stvara.
Duž cijele osi njegove uzbudljive priče u kojoj komična sila ostaje uvijek usporedna s tragičnom silom, Céline održava interferenciju objektivno-subjektivnih optika, uostalom, kao jedno od najizvanrednijih svjedočanstava koja su ikad napisana, ne samo o prvom svjetskom ratu, nego o užasima bilo kojeg rata. "Putovanje nakraj noći" ostaje aktualno: zar njegova duboka pacifisticka poruka nije još i sada hitna?!