Evo napokon sam se malo smirila i relativno stacionirala na 2 mjesta (relacija Mostar-Dubrovnik), pa da napisem koju riječ i zaključim ovo iznimno zabavno i ludo poglavlje u životu. Ššššmrrrc... Po povratku iz Španjolske na kraju 10. mjeseca ne imadoh previše vremna za odmaranje, kako sam vec 8.11. išla u Pariz. Nevertheless, u tih tjedan dana odmora stigla sam u Dubrovnik do cura skoknut da izadjemo ko ljudi, te se pohvalit novostečenim znanjem pravljenja sangrije (crno vino:fanta=2:1, šećera ovisno o količini, sitno nasjeckane jabuke – jako kompliciran i delikatan proces...). Imali smo čak i goste tu večer, bili vani, stukli koktela, zabavili se, na ulazu u disko sam cak uspjela i nogu uganut u teatralnom padu niz stepenice... No, srećom nije me ništa bolilo te sam nesmetano nastavila plesat cijelu večer... Ujutro noga natečena, jedva pokretna, treba vozit do Mostara, pa onda i za 2 dana u Pariz na turističko optrčavanje grada... Divota... Hrabro i junački sam se nosila sa situacijom, dovezla se do Mostara, čak zaboravila na nogu... Sljedeća scena: moji me trpaju u auto i uspaničeno voze u Komin kod onog djedice-čudotvorca što namješta kosti... Dva dana nakon: u busu za Zagreb odakle kreće ta exkurzija za Pariz, svi lagano omamljeni opojnim mirisom rakije kojom je obilno natopljen oblog na mojoj nozi koja je sada već u mjerilu 1:5 da ne pretjerujem... No, da ne kukam dalje, sve je dobro što se dobro svrši... Odlazak u Pariz je bio iznimno uspješan, noga me poslužila, optrčali smo sva bitna mjesta, upoznali svakakvih slučajeva, potrošili manje nego što smo planirali (tako je to kad dodješ negdje isprepadan skupoćom)... Orsay, Louvre, Versailles, Notre Dame, Tour Eiffel, Champs-Elysees, Le Defense, Moulin Rouge (doduše nismo ulazili tu jer je karta sitnica od 92 eura), Pont Neuf, Opera, Triumfalni luk, Napolonov grob, sva sila drama trgova kao Place Vendome, Place Saint Michel, Place de la Republique, Place des Pyramides... Usput smo svratili do Salzburga nagledali se Mozarta u svim oblicima, veličinama i bojama, a kasnije malo i do Munchena... Predivno iskustvo... Sad sam doma već 4 dana, a u subotu Dubrovnik here I come... Večeras idemo na roštilj kod prijatelja (Fi i La_M mislit ćemo na vas i nedostajat ćete nam, lol), maloprije sam kupovala meso – po prvi put u životu! Predložila sam i neke španjolske filmove za večeras (Lucia y el sexo, Mi vida sin mi, Los amantes de circulo polar)... Obavila sam i potrebni predfaxovski shopping i kupila si UBS 256 za 60KM, zašto cijene te malene naprave tako drastično variraju bez obzira na kapacitet ?!? – objasnite neukom laiku...
Unaprijed zahvalna, Saddam
Post je objavljen 18.11.2004. u 16:50 sati.