zašto armageddon? ma ne znan ima nešto u tom filmu što mi je jednostavno lijepo...
uglavnom danas se puno ljudi proglašava herojima, zbog ne znan kakvih zasluga...
vidin nekad ljude koji su invalidi, stradali u ratu, teško žive...nisan čuo da netko njih naziva herojima
ali zato vidimo svaki dan u novinama, na televiziji, svakakve ljude, naravno zdrave, koji su se navodno borili u ratu, nazivaju se heroji, imaju brdo para, koje naravno nisu imali prije rata, pa se pitam...
da nisu to možda oni bili u ratu sa svojom savjesti...i pobijedili...
ne znan koliko bi ova pisma ispod odgovarala ovom tekstu, al nekako mi se čini ok
Heroj ulice
Uvijek sam zelio biti heroj
ne kao James Bond,
prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj,
heroj ulice
bar jedan dan, djevojko,
bar jedan sat
Uvijek sam sanjao
da sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo,
a ti Juliet
Uvijek sam sanjao
da sam ja heroj ulice
Koji ce promijeniti
bas citavi svijet
Prisiljen da razmisljam,
ja shvatio sam sve
nisam rodjen da budem heroj
o ne ne ne
Da je neko drugo vrijeme
ja bih bio Romeo, a ti Juliet
još mi je jedna stvar pala na pamet...postoje neke bitne stvari u životu, i nekako mi se čini, što više pričamo o njima sve više izgledaju nebitno, s većim brojem spominjanja gubi im se smisao...
zamislite na primjer riječi volim te... možda mislite iskreno kad ih kažete, al zar na primjetite nekad da one čisto mehanički izlaze iz usta, bez osjećaja...
dreams are my reality...:)
Post je objavljen 18.11.2004. u 02:01 sati.