Eh, bilo se na projekciji fila. A kojeg? Kod amidže Idriza.
Kako sam i obećao dat ću kratak komentar, osvrt na taj film.
Radnja je statična, da se odmah razumijemo. Nije to film koji vrvi od događanja, nema tu nikakvog Švarcenegera koji uđe u prostoriju skrši desetine hipotetičkih protivnika i na kraju svega kaže hasta la vista baby. To je jedna mala bosanska drama, drama malih ljudi, jednostavnih, prije svega.
Radnja je smještena u kuću, u dvorište jednog starijeg bračnog para (Idriza i Sabire) koji imaju po nekih 60-tak godina (Idriz - Mustafa Nadarević), a koji su u ratu izgubili sina. Dolazi Fuke, bratić Idrizov da im popravi bojler. Priča se ne razvija u velikim cikličnim krugovima koji se šire kako film odmiče, već je to korak-po-korak fabula u kojoj povremeno saznajemo nove detalje vezane za tu porodicu.
Zaista je to film koji svojom atmosferom, a posebno kostimografijom, fotografijom i SVJETLOM, doprinose da ga se proglasi kvalitetnim!
I Ničija zemlja je u osnovi statične radnje, ali, ko ga je pogledao zna da to nije bukvalna statika. Ovaj je skoro potpuno statičan:)
Pravi film.
Kad govorimo o filmovima i njihovoj kvaliteti, onda se ne može film ocjenjivati samo prema temi koju zahvata, već i način na koji je određena tema obrađena. Zato, onaj koji ne voli statične porodične hronike, fragmentarne, neće ni prepoznati ovaj film kao kvalitetan.
Kao što rekla Blacklady, 1000 ljudi 1000 ćudi. A ono što je nepobitno je da je film kvalitetan, a meni možete vjerovati!!!
Post je objavljen 17.11.2004. u 22:36 sati.