Da preseravanje nema granica vjerojatno vec znate. Dovoljno je baciti pogled na zagrebacku spicu i ugledat cete silne srednjoskolke i studentice koje danima stede ne bi li si kupile neku skupu must have krpicu ili suncane naocale, pa ako je tmurno i kisno, nema veze, zataknut ce ih u kosu umjesto rajfa, jer investicija se mora vidjeti.
E pa da ne mislite da smo prvaci svijeta u takvoj briji, utjesit cu vas - sto je drustvo bogatije, preseravanje je podignuto na visu razinu. Recimo, u Becu postoji agencija u koju mozete doci i naruciti razglednice iz bilo kojeg dijela svijeta. One vam stizu za dan-dva, vi ih zatim ispisete, odnosno svojim rukopisom pozdravite prijatelje i rodjake s nekog egzoticnog otoka ili ekskluzivnog skijanja, vec prema vlastitom ukusu. Napisane razglednice predate agenciji, koja ih prenosi na mjesto odakle bi trebale biti poslane i njihov zaposlenik ih zaista salje sa zeljene destinacije. Drugim rijecima, razglednice stizu s originalnim postanskim zigom, markom i svim drugim dokazima da su poslane iz mjesta koje vama i vasim bliznjima izmamljuje slinu na usta. Vase je samo da se na vrijeme opskrbite namirnicama za tih tjedan-dva koje glumite da ste na svom izvanserijskom odmoru i ne promolite ni nos izvan stana da ne naletite na nekog poznatog i tako ne dozivite bruku. Istina da taj sport kosta, ali svakako manje od dvotjednog skijanja u luksuznom Klostersu ili ljetovanja u njegovom morskom ekvivalentu.
Ta spika s razglednicama je vec stara i poznata. I jos uvijek pomalo underground. Hocu reci, nikad nisam cula da je itko otvoreno priznao da je koristio takav tip usluge. Medjutim, zelite li sasvim otvoreno pokazati da ste potkozeni, mozete to uciniti ne muljajuci svoje frendove, jer postoji i usluga koja je beskorisna, a skupa. Dakle, mozete dati otisnuti svoju vlastitu postansku marku. Dapace, mozete ju sami i dizajnirati. Velicina je uvijek ista, a nominalna vrijednost je 0,55 eura, sto je uobicajena marka za Austriju i Europu. I tako, zelite li pozvati ljude na svoje vjencanje ili im zahvaliti na dolasku na isto, stavite na marku svoja nasmijana lica u svecanom izdanju. Ako ih pozivate na promociju ili samo objavjestavate da ste sluzbeno postali akademski gradjanin, fotkajte se s onom smijesnom kapicom na glavi ili u prvi plan stavite tuljac s diplomom. Isto tako, mozete se recimo pohvaliti svojom novom kucom na moru, skupim autom, bebom, obiteljskom srecicom ili raskosnim bozicnim stablom. Ako ste egoman, razlog da na marku nalijepite svoju njusku i nije vam pretjerano potreban.
Catch je u tome sto je minimalna kolicina maraka koje ce vam Austrijska posta s veseljem otisnuti dvije stotine komada, tj. deset listova s dvadeset maraka na svakom. Troskovi tiskanja, same postarine (ne zaboravite, placate pola eura po komadu) i slanja kuci (da, naravno, usluga je potpuna, Posta vam ih dostavlja na kucnu adresu) za najmanju kolicinu iznosi ciglih 346.2 eura. Sitnica. Maksimalna kolicina osobnih postanskih maraka je deset somova komada koji ce vam olaksati bankovni racun za 11010 eura. Opet sitnica.
A kaj je najgore, fora uopce nije losa ako imate novu firmu i zelite uloziti koji euro u neobicnu promidzbu. Ali kaj ce netom diplomirani klinac s dvjesto ili vise maraka s dicnim likom samoga sebe nije mi bas jasno, osim ako nije toliko ponosan na diplomu da o njoj namjerava obavijestiti cak i likove koje je sreo jednom u zivotu, sto je prilicna financijska avantura, uzmemo li u obzir da je gorespomenutim euricima za marku potrebno dodati jos podosta eurica za fine karte, omotnice, pa mozda i skupo nalivpero, jer nemrete tak nekaj ekskluzivnoga pisati obicnim nalivperom ili fuj!fuj! kemijskom s kioska, nego u najmanju ruku nekim klasicnim Mont Blanc proizvodom.
I sad se ja pitam... Zakaj tog nema u Hrvatskoj? Nije da bih otrcala u Postu po svoje osobne marke, jer da zelim, to bih napravila ovdje, ali znam da ima puno skvadre koja bi jedva docekala mogucnost da posalju bozicne cestitke ukrasene markom svog toplog i skupo uredjenog doma ili razglednice s mora koje krasi marka s fotkom nove jahtice. I zakaj si Posta ne bi malo zaradila? Ljudi s puno love bili bi sretni da ju imaju na kaj potrosit i da se mogu na jos jedan nacin pohvalit da imaju, Posta bi digla neku pinku, platio bi se porez, sto su dodatni nofceki u drzavnu blagajnu, a Drzava, to smo svi mi, jerbo je - barem u idealnom slucaju - cilj da se lova od poreza trosi na nas. Ako je vise ima, vise ce se trositi. I bit ce nam bolje. Ali tog se jos nitko nije sjetio. Jer, mi smo, za razliku od siromasne Austrije, prebogata zemlja da bismo razmisljali o tome kako da se dodatno obogatimo. Nama to jednostavno ne treba.
Post je objavljen 18.11.2004. u 00:03 sati.