Dakle, dugo me nema, jer nemam što reći. Zapravo imam što reći, ali nemam vremena da sve to što imam reći i kažem.
Najprije sam se dugo mučio s mailom, jer ga nisam znao instalirati. Naime, kompjutor nije moja generacija. Ipak sam ja stari čiča, ne znam misliti na razini ove nove tehnike, pa sve moram zapisati, dobro proučiti i, eto...
A sve je moglo biti drukčije. Moj je otac bio električar, dakle za doba u kojem je živio zaista visoki intelektualac. Štoviše, bio je čak i izumitelj, ali su njegovi izumi sad nevažni. Ali, u ono vrijeme...
Ja sam, kao i mnogi, u ocu vidio svjetlo, upravo onako kako je rekao Pjer Jean, njemački pisac iz 19. stoljeća. I kad sam završio osnovnu školu u Krugama, htio sam učiti da budem kao otac, dakle električar. Stari to nije dao. Rekao je – Ne ćeš se ti meni dizati u pet ujutro, kao ja!
Bio je u pravu. Dižem se u tri, jer je to vrijeme kad je mir i kad se najbolje uči, piše ili misli.
Kad kažem da nisam imao vremena, onda malo lažem. Imao sam vremena, ali to sam vrijeme koristio da čitam vaše tekstove i da komentiram ono što ste napisali. Držao sam da je to važnije od onoga što imam sam reći.
Ono drugo vrijeme provodio sam radeći. Naime, valja mi završiti scenarij za dvije emisije u Sinju, koje snimamo 24. studenoga. A to nije malen posao.
Druga stvar koja me okupirala jest Božić. Naime, naša redakcija već četvrtu godinu organizira Božićni koncert u Vukovaru. Uvodić znade biti picajzla, pa od mene traži zaista da sve istražim. A ni ja nisam bezazlen. Htio bih da taj koncert, kojeg ćemo snimiti i emitirati bude... znate.... ono pravo. A da bi bilo pravo morao sam proći kroz svu silu tekstova i bilješki. I tako dalje.
Treće je opet vezano uz Uvodića. On je iz Našica i voli svoj grad. I želi učiniti sve da bi afirmirao mjesto svoga rođenja i školovanja. Prošlu je subotu bio na Danu škole. Družilo se i uživalo u uspomenama. I, naravno, kad se vratio, kaže mi da bi volio snimiti 30-minutni televizijski glazbeni film o Dori Pejačević. A to znači, ajmo kopati po knjigama, Internetima, kritikama... pa onda pročitano misliti, ali ne onako kako je Letica mislio Hrvatsku; smišljati, ali ne onako kako su smišljali kako da se dočepaju nečega što nisu imali a ni zasluživali itd. Rijet bi – kreativno mišljenje
I sve to u ovih nekoliko dana.
Nadam se da je ovo dobra isprika, ako je isprika. I da ćete me razumjeti, ako me razumijete.
E, sad, bilo kako bilo, idem vas malo čitati, komentirati i – možda s nekom djevom malko ljubovati.
Bez obzira što o tome mislio moj prijatelj Papa Raco.
Post je objavljen 17.11.2004. u 21:56 sati.