NICK CAVE AND THE BAD SEEDS: 'ABATTOIR BLUES/THE LYRE OF ORPHEUS'
Slušajući 'Nocturamu' prije godinu i pol, na istim ovim stranicama vrlo sam zadovoljno ustvrdio da je Cave sa Seedsima napravio izvrsnu ploču kojom oni nastavljaju ponirati duboko u sebe prkoseći tako mnogim besmislenostima današnjice. I zbilja, meni je 'Nocturama' bila u CD plejeru prilično dugo, a pjesme 'Bring It On' i 'Baby I Am On Fire' redovito sam susretao kao udarne teme raznoraznih tuluma.
Preslušavajući novi studijski uradak 'Abattoir Blues/The Lyre Of Orpheus' raznolike me misli i osjećaji obuzimaju. U prvi tren sam pomislio da imam u rukama sažetak cjelokupnog opusa Cavea i Seeds. Jedno je sigurno, iako to ime albuma sugerira, nema tu jasne granice između glasnog i tihog, između strasti i nježnosti ili ljubavi i smrti. Zato ne ulazim u razloge ili simbolike spomenute podjele.
Ubojita punk-gospel kombinacija na 'Get Ready For Love' prekida sve logičnosti, a tada se ljubav rađa. A onda ide 'Cannibal's Hymn', pjesma koja se u jednom trenu pretvara u predivnog leptira. Zvuk bezprijekorno jednostavno distorzirane gitare, pratećih vokala, izleta na mega-nabrijanim klavijaturama te totalno otkačenog perkusioniste smrzava me ('Hiding All Away' i 'There She Goes, My Beautiful World'), a Cave je ulagao dosta u svoj glasovni izražaj ('Messiah Ward'). Super stvar. Evo i pjesme za dostojnog nasljednika 'Bring It On'. Predivna melodija. Zvuči tako svježe i plesno. Prava radio pjesma za dvadeset i prvo stoljeće ('Nature Boy'). Naslovna 'Abattoir Blues' sa sigurnošću konkurira za jednu od ponajboljih njegovih pjesama. Tako smiren ritam sa tako uznemirujućim djelovanjem. Tekst bolje da ne spominjem. 'The Lyre of Orpheus' još više potencira važnost i ljepotu gospel podrške na albumu. Iako ne bih htio, moram reći da mi je ova pjesma i jedna od anemičnijih Caveovih pjesama. 'Breathless' je ritmički odlično složena cjelina sa još boljim tekstom. Ovako jasnu akustičnu varijantu Cavea i Seeds čekam još od 'The Boatman's Call'. Osmijeh ostaje na licu ('Babe, You Turn Me On' i 'Easy Money'). Dinamika pjesme 'Supernaturally' užasno me tjera da preslušam još jedanput pjesmu '15 ft of Pure White Snow', inače vrhunac svega na 'No More Shall We Part'. Daleko da je riječ o repliki, dapače, 'Supernaturally' je genijalna pjesma i tako svježa podloga za razmišljanje. Ne vjerujem da je album mogao ljepše privesti kraju. 'O Children' ne ostavlja nimalo prostora za sumnju da ovaj album treba preslušati, jer je jednostavno vrlo dobar. Ma što god to Vama značilo.
Post je objavljen 17.11.2004. u 18:04 sati.