Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nymphea

Marketing

'Muke' po kćeri po n-ti put

Evo ovako: moja kćer, alias Pametnica, ima pet i pol godina (dobro, sad bi netko tko čita ovaj moj blog već duže mogao reći da moja kćer ima pet i pol već par mjeseci, ali… nemojmo cjepidlačiti…:-) Elem… ja bih onako paušalno mogla zaključiti da je većina djevojčica u njenoj dobi slična po pitanju jedne stvari: imaju neobične fiksacije što se tiče odjeće. Ne mislim na marke i slične pizdarije. Obično su to sasvim 'bezopasne' mušice, tipa roze boje ili haljinica ili odjeće s nekim likom iz crtića. Molim, uzmite ovo bezopasno s većom dozom podozrenja, da ne bi bilo da vas nisam upozorila. Naime, kad kažem da su mušice bezopasne to znači da vas petogodišnja lumenka (namjerno govorim o ženskom rodu, jer sina nemam pa ne znam kakvi su dečki u toj dobi ;-)) neće odvući na prosjački štap zahtjevima da joj kupite DK jaknu (osim ako joj već u ranoj dobi isperete mozak sličnim prohtjevima) ili već neku sličnu perverzijicu za koju tisućicu kuna, već će vam samo nabaciti novu boju na kosu svojim 'ovo mi se ne sviđa', 'ne volim ovu boju', neću te 'ružne' cipele i 'daj mi kupi onaj šos' te 'ova mi kapa ne paše uz jaknu'. Pitate se koju boju na kosu? Srebrnu (eufemizam! ;-).

Ne znam sjećate li se sebe kad ste imali pet godina. Ja tak-tak. Mislim, sjećam se nekih upečatljivih događaja koji su se zbivali uglavnom u vrtiću i s mojim frendovima po šumi oko kuće (jake emocije ostavljaju traga…) pa recimo još vrlo živopisno čuvam film o pokopu naše prijateljice krtice u pješčanik i kad sam u vrtiću iz reda izbacila djevojčicu koja se uvijek preguravala ispred svih nas koji smo poslušno čekali na naranče (dobila je jedan običan kick i tužila me teti, pa ja opet nisam dobila svoju naranču :-( Ali… ono što stvarno ne pamtim je kakav sam modni stav imala u toj dobi. Mislim da mi ga moja mama ne bi niti dozvolila, a niti je meni to bilo bitno (kolko se sjećam). A danas smo nekako svi skloniji toj nekoj obiteljskoj 'demokraciji', bez obzira što ona ustvari značila i u kom kontekstu, a i pedagozi su nam utuvili da djetetu treba omogućiti slobodu govora, izražavanje svoje osobnosti i slično… I, nemojte me krivo shvatiti, ja sam skroz-naskroz pobornik rečenog sustava u kojemu svatko ima pravo dati svoj glas, sve dok se ne zavrtim oko središnje osi njenog malog prsta. Sve dosad uspijevali smo uskladiti njene i moje mušice i drugarski se dogovoriti.

Sjećam se jedne fotke iz vremena kad sam ja imala njene godine i kad me mama dobila da obučem neku spešl haljinicu za naslikavanje, a haljinica je slučajno bila karirana i ja sam u njoj izgledala kao hodajući stolnjak. Možda mi je mama ipak trebala dozvoliti da se 'modno izrazim', iako bih u tom slučaju vjerojatno nosila zmazane blatnjave hlače i zamusane obraze (mi smo se jako voljeli igrati Indijanaca, a oni, kao što vam je poznato, boje svoja tijela ratničkim bojama/blatom ;-)

Ehm, ovo je bila ogromna digresijon… vraćam se nazad: daklem, došlo je vrijeme obnoviti garderobu mojoj malenoj i sad smo na tristo muka (ko na trista kopalja ;-) jer me čeka obilaženje razno-raznih trgovinica u kojima će od petnaest pari hlača možda JEDNE proći testiranje petogodišnjakinje navikle na užurbani gradski ritam i sklisko blato u dvorištu vrtića (stoga mi kupujemo samo hlače svijetlih boja: roza, svijetloroza, bijela, svijetloplava, žuta, zelena i slično), a kad se sjetim čizama… bolje da o tome niti ne razmišljam. Najgora je stvar što ni sama nisam puno bolja kad se radi o kupovini obuće pa joj onda nemam obraza prigovarati. Jer na njenu izjavu da bi ona da su mekane i da imaju resice i ciferšlus sjetim se sebe koja također tražim crne, visoke, udobne, na petu i ciferšlus, bez špica i kvalitetne (nek se sad samo netko usudi reći da su žene prezahtjevne…). Btw, ako netko vidi slične, nek mi javi… (mislim na ove crne i visoke!).

Onda… ja ću kao i obično nastojati udovoljiti svojoj principessi na najbezbolniji način (po moje noge, nerve i novčanik – NNN) samo da bih ju gledala kako se samozadovoljno smješka pokazujući svojoj frendici rano ujutro u vrtiću kakve super čizme ima… Nadam se da ju neću naučiti da bude ohola, ali… kakva bi to žena bila danas-sutra kad ne bi osjetila gotovo orgazmičko zadovoljstvo dobrim parom cipela na svojim nježnim nožicama ;-))


A OVDJE možete pročitati kako mališe voditi u šoping, ako slučajno to još niste naučili na vlastitoj koži ;-)



Post je objavljen 17.11.2004. u 12:38 sati.