"Isplati li se?" - ogromni upitnik stoji ispred vrata mnogih naših odluka. Što ulažem i što zauzvrat dobivam – svakodnevna je dvojba koja određuje mnoge moje korake. Investicija novca, vremena ili riječi, poklona ili pažnje – što će mi donijeti?
A dobrota? – je li se ona "isplati"? I kakav je tu odnos uloženoga i dobivenoga? I da li se kod dobrote "uloženo" može "vratiti" i "isplatiti"?!
Isplati li se popustiti na brvnu životne tvrdoglavosti, kad se nađem suprotstavljen sa slično tvrdom i usijanom glavom čovjekolikog ovna? Ima li smisla u svakodnevnoj blagosti na silovitost neotesanaca odgovarati krotkošću, prešutjeti makar imali bridak odgovor, darovati bez povoda i računice nošeni samo unutarnjim pozitivnim impulsom?
I k tome doživjeti nezahvalnost kao odgovor na dobrotu?
Isplati li se? I da li je logično biti dobar kad u matematici uloženog i dobivenog nema nikakvog pozitivnog zbroja i kad dobrota izaziva samo samilost i podsmjeh? I u mrzlim danima vjerovati u sunce i među lošim ljudima gajiti osmjehe i cvijeće – može li se uopće i koliko ima smisla?
Dobrota nije samo izbjegavanje lošega nego pozitivno opredjeljenje - puno truda i odricanja na strani dobra. I dobrota traži svoje junake i hrani se žrtvom. Postoje darovi koji se ne vide i sjeme čiji plodovi niču daleko od našeg vrta.
Dobrota prestaje biti samo matematika uloženog i dobivenog, nego se preobražava u stvaranje novog i drugačijeg svijeta, pomalo, na mrvice – strpljivo sijući sjeme koje će nekad poslije, negdje drugdje i nekome drugome donijeti radosni i puni plod.
Mogu li pogled prebaciti preko ogromne planine sebičnosti i očitih rezultata? Vidim li i preko granice vidljivoga i prepoznajem li smisao u slutnjama i dobrim željama?
Najljepši darovi su oni koji se uopće "ne isplate", koji su čisti dar ljubavi, lišeni svake matematike žele biti most između ljudi ne tražeći ništa zauzvrat...
I oni darovi u kojima u osmjeh i dobrotu upakirana donesem drugome sama sebe.
Tada se život mjeri i broji nekim drugim brojkama, brojkama srca
Neshvaćanje i nerazumljivost okoline samo povećava cijenu vrijednosti dobrote, kao što je dragocjeno zlato jer ga je malo ili kao što je prelijepo među neljudima pronaći čovjeka, ili dlan vode u pustinji, ili malo žara u ledenim danima.
Biti dobar znači u mraku paliti malo i nepostojano svjetlo i pokušavati nemoguće.
Biti dobar znači navečer biti ponosan na svoj dan i s radošću i novom nadom sanjati bolji svijet.