Utorak.
Dan 21. (7. nakon inseminacije. treće.)
Papiri… ispisani pisaćom mašinom, printani, fotokopirani…
Na poleđini zabilješke doktora. Iskoriste svaki slobodni dio.
Nekima su ljudi samo brojevi.
Mi (žene iz čekaonice) nismo ni to.
Samo hrpe papira…
Ne krivim osoblje.
Divim im se. Ne znam kako većina njih ima uvijek riječ ohrabrenja. I osmijeh.
Ne krivim ni sustav.
Ne tražim krivce. Ne okrivljujem.
Tražim izlaz. Prečicu.
Nema lijekova. Ne radi ultrazvuk.
Nedostaje kompetentno medicinsko osoblje.
Laboratoriji su neopremljeni, stari…
Inseminacije.
Svaki put drugi doktor.
Koliko još? Ima li smisla?
Moja želja je stvarna i smislena.
Ali koji je put pravi?
Čudesne bebe su i dalje aktualne.
Post je objavljen 16.11.2004. u 14:41 sati.