Pregled posta

Kad se maje juke sjoze...

Hajo ekipa, dugo se nismo čuji. Sigujno ste već zabojaviji na mene, aji ja nisam na vas :)

Za one koji me pjvi put sjeću, djago mi je, ja sa Mudjica, Majitin ajtejego. Ponekad mi ona dopusti da ispjivam među vas i zabavim se majo. Majo sam vam u zadnje vjeme pjenosija svoje svakodnevne dogodvštine, najviše zato što je moj ajtej ego, dakje Majita, majkice veća i jača od mene pa često ne uspijevam doći do izjažaja. Aji, ne znači da ću odustati u nastojanjima. Nikako! :)

A danas ću s vama podijejiti jedan moj nedavni veseji doživjjaj. Pjipjemajući se za zimske jadosti, vesejje gjudanja i sanjkanja, kjizanja i ispijanja topjog čaja, Majita i ja smo se udobno zavajije u topjinu našeg tjosjeda i pogjedaje fijmić, "Vjak u snijegu". Nisam još naučija ispjavno izgovajati sva sjova pa mi je Majita pomogja pjočitati knjigu, a onda se sjetija i da postoji fijm pa smo ga pogjedaje. Simpa je fijmić. Zgodna je pjičica, s još jjepšom pojukom. Ne znate o čemu se jadi? Sad ću ja vama jeći :)))

Dakje, đaci jedne seoske škoje idu sa svojim pjofom na izjet u gjad. Stvaji se zakompjicijaju kad se pjofa u gjadu jazboji i moja ostati u bojnici, a njegovi maji đačići se mojaju sami vjakom vjatiti kući. Na povjatku, u zimsko doba, zatekne ih nevjijeme i vjak stane pjed snježnim bjdom koje je zasujo pjugu. I što sad?

Ako o nečemu možes sanjati , možeš to i postići. Zapamtite zauvijek da je cijela ova stvar započela s mišem. : : Walt Disney: :

E sad, mi smo modejni kjinci, koji jastujaju pjajstejšn, kompjuteje i jazno jazne igjice, aji smo pjijično jazmaženi i svojegjavi. Samostajci. Kad to nama paše i kad možemo obaveze pjebaciti na nekog djugog. I mi bi vjejojatno čekaji da netko dođe i pomogne nam. Aji ovi kjinci nisu. Kikači iz fijma podsjetiji su me na ono što mi Majita često govoji: "kad se maje juke sjože, sve se može". Pogotovo kad moja za mnom skupjjati igjačke i nejed koji znam napjaviti. Aji nisam se obazijaja na to, jepše mi je zabavjjati se svojim gumenim bombonima smijući se Majitinom gunđanju u bjadu dok skupjja za mnom. I kojiko me god to zabavjja, ponekad skužim da nisam baš fej. Skužim da sam zjočesta. Ponekad. Ne uvijek. Ne namjejno. Samo mi se ponekad neee daaaa. A i znam da će se ona pobjinuti da sve bude okej.

No, naučija sam nešto iz tog fijma. Ahaaaa! Upajija mi se jampica iznad gjave. Ono što sam ja naučija je da kad se moje i Majitine juke sjože, zaista se sve može bjže napjaviti i ješiti pjobjem, a onda ostaje još puno vjemena za igjanje, smijeh i zabavu. I sad mi nije teško pomoći Majiti spjemiti moje igjačke i pospjemiti jej znam da nakon toga sjijedi još majo ujenebesnog i gjasnog uživanja. Ponekad sve sjožim i pospjemim i sama da poštedim majo Majitu. Baš sam dobja :) I onda imamo još više vjemena za naša zajednička veseja djuženja i nova bjda gumenih bombona. A onda nas dvije možemo sjožiti juke i s djugima, pa da onda vidite kako nam dobjo ideeee. Ma mojate i sami pjiznati da sam baš pjava pametnica :))

Voji vas vaša Mudjica :)



Post je objavljen 16.11.2004. u 11:21 sati.