Uvijek sam se pitala koji je vrag ljudima u glavi kada se prijavljuju za učestvovanje u reality showu. Isto pitanje si postavljam gledajući Story super nova stara show ili Srcolov/mku ili neko sl. sranje. I onda se uhvatim gledajući Survivor napeto iščekujući tko će koga prasnuti, tko će koga izbaciti ili ako sam u vidno toksiciranom stanju pogledam story super nova cirkus. I što vidim? Neke sirotice sa 30 kila «žive vage» mašu bokovima na pozornici u nadi da će baš one dobiti priliku života i vinuti se u neslućene visine show bussinessa. Te mi je djece žao, ali su mi još nejasni porivi ljudi koji tražer partnere putem TV-a. Ili je stvarno dobra lova u pitanju ili netko ima problema sa ego-tripovima. Istina, bio je onaj slatkić (Viktor, čini mi se) u Srco-drapalici na RTL-u zbog kojeg se čak isplatilo izgubiti vrijeme gledajući Mirkovića koji nikako da shvati da se više ne obraća publici Huga već malo ozbiljnijem gledateljstvu. Čak sam namjerno suviše teatralno komentirala slatkića pa mi se muž malo lecnuo iz popodnevne TV-poslije ručka-s pivicom u ruci letargije.
Tko je gori, ja koja prezirem, ali ipak licemjerno pratim reality show tv uradke ili bokci koji su za šaku kunića/zelembaća spremni pokazati svoju intimu ljudima koje ne poznaju? Još kao klinka, skužila sam koliko je važno biti popularan, a niti danas ne shvaćam zašto je nekima važno biti i poznat. Mojoj mami je važno da je poznata mesaru jer će joj dati bolje šnicle, tati je važno da ga poznaju u birtiji jer uvijek ima partnera za piti kao što mu je važno znati tetu na šalteru (bilo kojem) jer su šalteri final frontier ljudske izdržljivosti i tolerancije pa je ipak lakše vidjeti poznato lice koje će ti reći «žao mi je donijeli ste krivi obrazac, vratite se i ponovo čekajte nekoliko sati u redu»...Sestra mi je poznata među doktorima jer je za pretjerano zabrinute hipohondre-roditelje dobro imati širok spektar liječnika koje mogu pitati za second opinion o «čudnoj crvenoj točkici na guzi/ruci/jeziku/whatever» njihovog djeteta. Ja (srećom) nisam još u sebi pronašla želju za 5 minuta slave, a možda nikada niti neću. I to je ok, ali ako mi sutra dođe ekipa nove/stare/hrvatske/turske/rtl televizije i ponudi mi masnu lovu da sjedim pola sata u studiju i time svjedočim svoje protivljenje globalnom zatopljenju ili preseljenju kanadskih patki u drugu pokrajinu...zaboravite da sam išta rekla :)))
Post je objavljen 24.05.2004. u 15:43 sati.