Nikad ne pricam o ovome javno. Jedini koji za ovo sto cu vam ispricati zna je moj predradnik Mejo iz Donje Mekuse. Upravo tamo gdje se nalaze moja ogromna polja zita. Prije jedno dva mjeseca Mejo je pronasao nekakve cudne krugove u zitu. Prvo je mislio da su se klinci iz obliznjeg KPD-a napili i igrali Ringe ringe raja usred polja, ali u KPD-u su demantirali da svoje goste pustaju van nakon 22 h. Lokalni cugeri prosirili su trac da se svake veceri iznad mog polja pojavljuju nekakva svjetla koja briju po nebu i izvode raznorazne vratolomije i statijaznam. Uglavnom, kako moj predradnik nije znao rijesiti taj problem, a zetva se blizila pa bi bilo glupo da mi usjevi propadnu, odlucio sam osobno istraziti slucaj. Dosao sam na mjesto dogadjaja u kasnim poslijepodnevnim satima. Mejo me srdacno docekao i izvadio na stol rakiju. Malo smo cugnuli i bilo bi nam OK da Mejo nije stalno kroz salu govorio o svojim problemima i besparici. Mislim, koji mu je kurac? Jesam mu ja kriv sto je jadan i sto ne zna raspolagati novcem koji mu dam, majku mu pohlepnu!
Uglavnom! Pala je noc, Mejo je nabacio jos koju kladu u ogrjevnu pec, obukli smo crne kabanice i krenuli put polja. Putem smo ispijali rakiju kako bi nas ugrijala. Mejine prosirene vene grijale su njegovo staro, pogrbljeno tijelo. To sto je nosio drvenu paletu dodatno ga je ugrijalo. Ja sam si u podstavu kaputa dao ugraditi elektricne grijace. Kad smo stigli, prebrojao sam pet krugova. Stali smo u centar najvecega. Mejo je stapom nacrtao pravokutan trokut, povukao simetrale stranicama i tocno u sredinu kruga postavio paletu i na nju stavio satorsko krilo. Sjeli smo i cekali...
...nakon 2 sata...
Baterija u kaputu vec je bila na izmaku snage. Nestrpljivost je sirila neugodan miris probivsi se iz dubine Mejinog celuloznog labirinta. Odjednom, na nebu se pojavila svjetlost. Aurora Borealis ljeskala se u predivnim bojama tik iznad nasih glava, dijametar kruga u zitu prosirio se. Razgoracenih ociju u cudu sam pogledao Meju oblivenog neugodom. "O jebem ti mater grbavu, da ti jebem mater! Jesam ja zbog ovoga dolazio?" pizdio sam. Znao sam da moj predradnik Mejo ima problema s probavom, ali da ce mi to unistavati usjev i siriti paniku u selu nikad ne bih pomislio. "Jebate, pa Sadam je zbog takvih problema zavrsio u zatvoru, zasto mi nisi rekao?" Mejo je trenutak sutke razmislio, pa izjavio: "Sefe, ja sam samo neuki predradnik bez predispozicija i obrazovanja, te nisam kompetentan oformiti konkluziju na temelju faktova o toksicnim biomolekularnim utjecajima hidrometanoksidnih para i gastrointestinalno-proktoloskih pojava u mojoj poznoj anatomskoj strukturi. Sto se zapravo dogodilo, ne znam, ali znam da Vi krivite mene i ja sam spreman snositi daljnje posljedice, pa makar vi od mene zatrazili ostavku." Tu sam malo ostao zatecen, ali brzo sam se dosjetio pada proizvodnje zbog ovih pizdarija i samo mu odvratio: "Mars van sa mog posjeda picka ti materina toksicna!!!! Mars i da te vise nisam vidio ovdje!!!!" Mejo se pokupio i krenuo prema kucici. Na to sam ga zvao da se vrati. Po paletu. Pa necu ju valjda ja nosit nazad?! Majku mu, kako mi je digao zivce. Sad moram naci drugog predradnika. Ako ima zainteresiranih, mjesto je jos uvijek otvoreno.
Post je objavljen 16.11.2004. u 10:20 sati.