Evo i mene natrag. Vidim falila sam Evil-u (valjda), pa eto da i njega malo razveselim svojom pojavom. :) ovim putem ga puno pozdravljam! Ne znam eto sto da kazem, sto da pisem…o osjecajima ne mogu, jer jednostavno nemam snage niti volje. Tesko mi je u zadnje vrijeme jer dogada se nesto nad cime osjecam da nemam kontrolu, jednostavno se dogada tako brzo da se ne stignem ni okrenuti. A sto je najgore, ne mogu pronaci naziv za to. A lakse je dok stvari imaju ime pa…zato mi je malo sve tako sada, nekako…smotano! Sad govorim kao da tako i inace nije…Pa zapravo i nije. Bas sam u zadnje vrijeme nekako totalno smirena. Shvatila sam da nista ne mogu promijeniti, osim ako to ne prihvatim. I tako sada prihvacam stvari kako mi dolaze, bile dobre ili lose. One dobre prigrlim sebi, a lose nastojim promijeniti na bolje. I ide mi…stvarno mi ide. Stvarno mogu reci da mi ide bolje. Bolje se nosim s nekim stvarima no sto sam se nosila prije. Da biste imali nesto u zivotu i to zadrzali, morate s time biti lezerni. Tako je…stvarno vam kazem. Ovo to izrice na lijep nacin: «postoji stvar koja se zove prejako se truditi. Moras pjevati kao da ti novac ne treba, voljeti kao da nikada neces biti povrijeden, moras plesati kao da te nitko ne gleda. Iz srca ce izaci ako zelis da uspije.» iz srca ce izaci…a iz srca samo najbolje stvari nastaju…nije li tako?
Moram vam reci da…ljubav je lijepa stvar, ali postaje naporna ako je se previse velica…rijec ljubav je veoma dragocjena i ne treba je samo tako rasipati uokolo kao da nema nikakve vrijednosti. Meni je to sasvim nezamislivo.
Tuzna sam kada me ljudi shvate krivo…kada misle da ih ne slusam samo zato jer ne klimam glavom i komentiram izreceno…ali ih slusam, stvarno slusam, samo nekad nemam potrebu reci nista, uzivam samo u slusanju. Ne volim kada me ljudi sile da pricam, da pricam…zasto ne pricam? Zato. Uzivam u tisini. Ima je tako malo…a ja je ponekad tako volim…i zbog toga, drugi me osuduju. Neki me osuduju. A neki su andeli koji me uvijek cuvaju i vole. Zapravo…samo je jedan taj andeo, kojeg volim toliko puno…jako puno. Zbog tog andela ja sam ovakva kakva jesam, i zbog tog andela se onako lezerno trudim, volim se truditi i za andela, volim kad je sretan i kad se zajedno smijemo i volim kako se uvijek razumijemo. Taj andeo ima krila, ali ja znam da on nikada nece odletjeti, znam da ce uvijek biti tu. Jednom ce mozda tijelom i biti daleko, ali u mom srcu ce uvijek ostati. Prijateljstvo je najljepsa stvar na svijetu. Moja najbolja prijateljica, ona je taj andeo…I mi cesto letimo zajedno…ponekad previsoko, ali uvijek se spustimo nize kada je potrebno. Uglavnom smo dolje na zemlji, a ostalim «smrtnicima», ali dok smo u svom svijetu, onda letimo…izlezavamo se na dugi…ponekad se cini kao vjecnost. Smijemo se, a bijeli zubi nam se sjaje na suncu, oci duboke poput najdubljeg mora razumijevanja i vjecne podrske. Volim svoju prijateljicu. :)
Post je objavljen 16.11.2004. u 10:01 sati.