Za oko sat vremena odlazimo za Osaku. Neznam da li cu tamo imati internet.
Program za tri dana mi jos nije poznat. Plan je obici neke institucije gdje se radi s mladima igrom goa. Biti ce to skole, a planira se posjetiti i institucija koja radi s mladima s posebnim potrebama. Utisci u crticama idu kod mene u notes, a kada se sredim od toga ce nastati postovi. Mozda pokoji jaci dozivljaj krene i precicom odmah u blog.
Danas smo prije podne malo prosetali ovim djelicem Tokya ne bi li sto vidjeli, a mozda i kupili, koliko nam vrlo skromne mogucnosti dozvoljavaju. Ja sam promatrao ljude u prolazu, kojih je na ulicama ipak, u ovo doba dana, bilo podosta. Hod je ono sto mi je privuklo pozornost. Kojih li razlika. Hod je nesto kao rukopis, samo to se radi nogama u smislu kretanja. Tu opet uocih kako je to u zena ovdje izrazita posebnost. Koliko li samo nacina hodanja. Vecina Japanki je pomalo pogrbljena. Noge idu malo i 'o'. Ima ih koje kao da ne mogu ispruziti noge u kloljenima, pa neke kao da veslaju.... Kod muskaraca je to nekako manje naglaseno, ali zato jos raznovrsnije. Vjerojatno je nesto tako i kod nas, ali neznam zasto nisam na to obracao paznju.
Ljudi se razlikuju po rukopisu, ali i ovo je individualnost.
Kako je ovdje pismo drugacije, valjda je u hodu neka posebnost.
Bio sam i tamo gdje je onaj covjek uredjivao onu zemlju oko drveca i prebrojio ih. krivo ranije napisah drveta nije pet nego 12. No priblizno sam bio tu. Ocito nisam pamtio kvantitetu nego kvalitetu.
Skvadro javljam se iz Osake, a ako ne onda iz Zagreba.
bl. Muradenu
Post je objavljen 16.11.2004. u 04:26 sati.