U svijetu knjiga i tišine

DEKALOG PAPE IVANA XXIII

1. Samo ću se danas potruditi da proživim dan, a da ne pokušavam odjednom riješiti probleme svojega života.
2. Samo ću se danas brinuti o svojem ponašanju, neću nikoga kritizirati, neću pokušavati druge ispravljati niti ih činiti boljima, osim sebe.
3. Samo ću danas biti sretan u sigurnosti što sam stvoren za sreću... ne samo na drugom nego i na ovom svijetu.
4. Samo ću se danas prilagoditi prilikama, a ne ću tražiti da se one prilagode mojim željama.
5. Samo ću danas deset minuta posvetiti dobrom štivu. Kao što je hrana potrebna za život tijela, tako je dobro štivo potrebno za život duše.
6. Samo ću danas učiniti dobro djelo i ne ću to nikome kazati.
7. Samo ću danas učiniti nešto za što nemam volje. Ako se budem osjećao uvrijeđen potruditi ću se da to nitko ne primijeti.
8. Samo ću danas sastaviti točan program. Možda ga se neću točno pridržavati, ali ću ga ipak sastaviti. Čuvati ću se da me ne savladaju dva zla: užurbanost i neodlučnost.
9. Samo ću danas čvrsto vjerovati, makar okolnosti pokazivale suprotno, da se Božja providnost brine o meni kao da inače nema nikoga na svijetu.
10. Samo se danas neću bojati. Osobito se neću bojati radovati se svemu što je lijepo i vjerovati u dobrotu. Darovani su mi sati da činim dobra djela.

31.03.2007. u 14:23 | K | 2 | P | # | ^

O SMRTI

«Što bi učinio», pitali su nekog sveca koji je upravo kosio žito, kada bi sada saznao da za jedan sat moraš umrijeti? On je odgovorio: «Osobito bih se trudio na onom dijelu polja koji se još treba obraditi.»

Neki je starac sadio drvce jabuke. Ljudi su se smijali i rekli mu:»Zašto sadiš to drvce? Proći će mnoge godine prijem nego što ono bude počelo nositi plodove, a ti sam nećeš više moći pojesti ni jednu jabuku s njega». Starac je odgovorio:»Ja sam neću moći brati plodove, ali kada budu drugi nakon mnogo godina jeli jabuke sa tog drvca, bit će mi zahvalni.»

L.N.Tolstoj

30.03.2007. u 14:22 | K | 0 | P | # | ^

KADA BIH PONOVO MOGLA ODGAJATI SVOJE DIJETE

Diane Loomas:

Kada bi ponovo mogla odgajati svoje dijete,
više bih prstom pokazivala nego prijetila
manje bih ispravljala, a više povezivala.
Ne bih više gledala na sat, nego bih gledala uokolo.
Voljela bih znati manje, a više se brinuti.
Više bih se zabavljala i igrala,
ne bih igrala ozbiljno, već bi se ozbiljno igrala.
Pretrčala bih više livada i pregledala više zvijezda.
Više bih grlila, a manje tulila.
Manje bih bila kruta, a više učinkovita.
Prvo bih izgradila samopouzdanje, a tek onda kuću.
Manje bih poučavala o ljubavi prema moći,
a više o moći ljubavi.

29.03.2007. u 14:21 | K | 7 | P | # | ^

TRI STABLA

Bila jednom tri stabla na brdu u šumi. Razmatrali su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: "Jednog dana, nadam se, ja ću postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen zamršenom rezbarijom i svatko će vidjeti ljepotu." Tada drugo stablo reče: "Jednog dana ja ću biti
moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do krajeva svijeta. Svatko će se osjećati sigurnim u meni zbog snage moga trupa." Konačno treće stablo reče: "Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će
na moje grane i mislit će na nebesa i na Boga i kako sam im blizak. Ja ću biti najznačajnije stablo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjetiti".
Nakon nekoliko godina molitvi o njihovim snovima da postanu stvarnost grupa drvosječa dođe do stabala. Jedan dođe do prvog stabla i reče: "Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću biti u stanju prodati drvo tesaru." i počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da
će ga tesar napraviti u kovčeg za blago. Kod drugog stabla drvosječa reče: "Ovo izgleda snažno stablo, bit ću u stanju prodati ga brodogradilištu." Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu postati moćan brod. Kada drvosječa dođe do trećeg stabla, stablo
bijaše uplašeno jer ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Jedan od drvosječa reče: "ne trebam ništa posebno od svog stabla pa ću uzeti ovo. I on posiječe stablo. Kada prvo stablo dospije kod tesara, napraviše ga u jasle za hraniti stoku. Staviše ga u štalu i napuniše
sijenom. To nije ono što je on molio. Drugo stablo je napravljeno u mali ribarski brod. Završiše njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve. Treće stablo je nasječeno u velike komade i ostavljeno samo u mraku. Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove.
Jednog dana, čovjek i žena dođu do staje. Ona se porodi i staviše dijete u jasle koje je napravljeno od prvog drveta. Čovjek je želio da može napraviti kolijevku za dijete, ali ove jasle će morati zadovoljiti. Stablo je osjetilo važnost ovog događaja znajući da je sadržavalo najvažnije blago svih vremena. Godinama kasnije, grupa ljudi uđe u ribarski brod napravljen od drugog stabla. Jedan od njih bijaše umoran i ode spavati. Dok bijaše na vodi, podiže se velika oluja i stablo uvidje da nije dovoljno snažno da zaštiti ljude. Ljudi probudiše spavajućeg čovjeka, on se ustade, reče "MIR" i oluja stade. Tada stablo uvidje da je nosilo kralja nad kraljevima na brodu. Konačno netko dođe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz ulice dok su se drugi ljudi rugali čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta,
čovjek bijaše pribijen na stablo i uzvišen u zrak da umre na vrhu brda. Kada nedjelja dođe, stablo uvidje da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Gospodina Boga jer Isus bijaše razapet na njemu. Poruka ove priče: Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako
stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi ne znamo uvijek što Gospodin Bog planira za nas. Znamo da njegovi putovi (načini) nisu naši putovi (načini), ali Njegovi putovi (načini) su uvijek najbolji.

28.03.2007. u 13:20 | K | 1 | P | # | ^

KHALIL GIBRAN 1883.-1931.

Taj me čovjek oduševljava. Jednostavno vam moram izložiti neke dijelove knjige «Slomljena krila». Možda zato što sam prošla nedavno nešto takvo, možda zato što ima vas, sa slomljenim krilima, možda zato što se slažem sa svakom riječi, a možda i zato što je krasan on sam po sebi. Kaže Khalil:

«Pustite me da odem u miru. Nebo je vedro i more je mirno i lađa je spremna; ne odlažimo putovanje; nek moje tijelo počiva zajedno s drugima; neka se okonča moj san i moja duša probudi u zoru; neka tvoja duša zagrli moju i podari mi poljubac nade; neka nijednda kap gorčine ili žalosti ne padne na moje tijelo, da cijet i trava ne odbace njezin sok. Nemoj nad mojom rakom liti suze nesreće, jer iz njih na mom grobu može izrasti trnje. Nemoj utisnuti bore patnje na moje čelo, da se ne prošulja vjetar i ne vidi ih, jer onda neće htjeti prašinu mojih kostiju ponijeti na zelene pašnjake ... dijete moje, ljubio sam te, dok sam živio, i ljubit ću te i kad umrem, i moja će duša uvijek bdjeti nad tobom. Ne zovite liječnika jer bi svojim lijekovima još produžio kaznu u tom zatvoru. Dano ropstva su prošli i moja duša teži za slobodom u nebesima. Ljudska volja ne može promijeniti Božju, kao što ni astrolog ne može skrenuti zvijezde s njihovog puta. Nakon moje smrti moja će lađa jedriti dalje, dokle god ne dođe do svojeg cilja. Noć je prošla.»

« Ljubljeni moj, ne suosjećaj sa mnom. Dušu, koja je jednom, makar samo jednom, ugledala Božju sjenu, nikada više neće biti strah ni samog vraga. Oko, koje je vidjelo nebesa, neće zažmiriti pred bolima ovog svijeta. Budimo čvrsti poput stupova u vihoru. Postavimo se pred neprijatelja kao hrabri ratnici i suočimo se sa njegovim oružjem. Ako padnemo, umrijeti ćemo kao mučenici, ako pobijedimo, živjet ćemo kao heroji. Prkošenje nevoljama i preprekama plemenitije je od bijega u spokoj. Do sada sam dolazila s osjećajem da mi teški okovi usporavaju korake, a danas sam došla sa novom odlučnošću, koja se smije okovima i koja mi je skratila put. Obično bih se prikrala u taj hram, poput prestrašenog duha, a danas sam došla ponosno kao žena, koja razumije vrijednost žrtve i ima vrijednost trpljenja: kao žena koja bi svog ljubljenog rado zaštitila pred neznalicama i pred svojim vlastitim gladnim duhom. Drvo sam, koje je izraslo u sjeni, i dans ću raširiti svoje grane, neka na trenutak zadrhte u sunčevoj svjetlosti. Ljudski se život ne začne u maternici i nikada ne završi u grobu: nebeski svod nad nama nije bez duša punih ljubavi ni intuitivnih darova.»

27.03.2007. u 13:19 | K | 6 | P | # | ^

TEŽINA PAHULJICE

''Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo padati ovaj snijeg'' - pričala sjenica golubici.
''Kao što vidiš , nije bilo ni vijavice ni vjetra, snijeg je mirno, tiho padao, kao što nam se događa u snu. A budući da nisam imala raditi ništa pametnije, počela sam brojati pahuljice, koje su se slagale kraj mene na grančici. Pala je, ako se ne varam, 3751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3752. pahuljica, grančica je pukla, a ja sam morala odlepršati.''
A golubica promisli i u sebi reče:
''Možda nedostaje samo još jedan čovjek pa da cijeli svijet padne u - mir!''
________________________________________

Lj. A. Maračić: '' Priče o pahuljici ''

26.03.2007. u 18:18 | K | 3 | P | # | ^

SRETAN ROĐENDAN

MOJOJ KĆERI.
10. ROĐENDAN.
VOLI TE MAMA.

25.03.2007. u 00:47 | K | 8 | P | # | ^

PHIL BOSMANS

Zadovoljstvo, sreća i radost neće ti pasti u krilo. Al' ćeš ih dobiti besplatno ako svladaš svoju umornost i sam štogod poduzmeš.

Toliko je stabala, toliko ptica i cvijeća, toliko čuda oko nas koja čekaju samo to da ozdrave čovjeka od njegove žalosti.

Da bismo bili sretni, nije važno da više posjedujem, nego da manje vapimo.

Ima dobrih i loših dana.
Dobri prolaze. To nam je žao.
Ali i loši prolaze. Zašto nas to ne tješi?

Nemojte zaboraviti da je još
MNOGO LJEPOTE NA OVOME SVIJETU
KOJA ČEKA SAMO NA VAS.

U mnogim starijim ljudima drijemaju dragocjena blaga.
Treba ih samo otkriti. Zadivit ćeš se njihovu humoru, njihovu miru, njihovoj životnoj mudrosti, miru njihova srca.

Traži sreću i nikada je nećeš naći. Sreća je poput jeke. Uzvraća ti jedino ako sama sebe daruješ.

24.03.2007. u 14:16 | K | 3 | P | # | ^

NESTALA DJEVOJČICA

Kuda je nestala?
Iz mojih očiju.
Iz mojeg srca.
Iz duše.

Gdje je djevojčica
Što nije dopuštala
Da joj se snovi ruše.

Da li se sakrila?
Ili je otišla
Napustila ovo umorno tijelo.

Gdje je djevojčica
Koja se smijala
I suncu i kiši i vjetru?

Koja je uživati znala
Kao nitko na svijetu.

Gdje je djevojčica
Koja me budila
Ustani, već je dan.

Gdje je djevojčica
Koja me tješila
Noću, tonuć u san.

Gdje je djevojčica
Što ruke je pružala
Primajuć' život k sebi.

U ženu se pretvorila,
Što životu kaže:
Hvala, al' ja više ne bi.

Umor je ostao
I pustoš u duši
Noći za uspomene čuvane.

Jutra su postala,
Vjetrovi nemirni,
Što najave nove dane.

Gdje je djvojčica?
Što smijat' se znala,
Radosno, grleno, sjajno.

Kada je nestala?
Nisam ni shvatila.
Samo je tuga ostala.

Zašto se ne vrati?
Snove mi pozlati.

Da nadu mi pruži.
Ko najlijepši dar.
Da budi me jutrom opet.

Da sigurnom vjerom,
U sebe i ljude,
Pokaže da svijet je lijep.

Djevojčica malena
Uvijek je trčala
Koliko je noge nose.

Sjećam se osmjeha
Vedrine lica
I njezine sjajne kose.

Kuda je nestala?
Zašto se sakrila?
A znam da je ovdje bila.

Iskustvo mi govori.
Tu je djevojčica
U ženu se pretvorila.

Nisam se stigla niti okrenuti
Ni pozdraviti
Ni ruku joj dati.

Samo je nestala
Vremenom nošena
A možda se jednom i vrati.

23.03.2007. u 13:09 | K | 7 | P | # | ^

"PETA GORA"

Paulo Coelho

Svaki čovjek ima pravo da posumnja u svoju zadaću i da je, pokatkad, zanemari; jedino što ne smije učiniti je da je zaboravi. Tko ne sumnja u samog sebe, nedostojan je – jer slijepo vjeruje u svoju sposobnost i griješi zbog taštine. Blagoslovljen onaj koji proživljava trenutke dvojbe.

Svećenik je znao da je, od svih razornih oružja koja je čovjek bio kadar izumiti, najstrašnije – i najmoćnije – bila riječ. Bodeži i koplja ostavljali su trag krvi; strijele su bile vidljive iz daleka. Otrovi su mogli biti otkriveni. Ali riječ je uništavala ne ostavljajući tragove.

Nemamo mi više mladosti. Nestala je iza bora i propalih ideala.
Nije istina. Vi nikad niste ni imali ideala i zbog toga ste izgubili mladost.
Kako da učinimo nešto što je nemoguće?
Zanosom.

Bila je slobodna, jer Ljubav oslobađa.

Bog sluša molitve onih koji mole da zaborave mržnju. No gluh je za glas onih koji žele pobjeći od Ljubavi.

Ideje su moć.

Ne postoji tragedija, samo neminovnost. Sve ima svoj razlog postojanja; ti samo trebaš znati razlučiti ono što je prolazno, od onog što je konačno.
Što je prolazno?
Neminovnost.
A što je onda konačno?
Pouke od neminovnog.

Svako ljudsko biće u nekom trenutku života, zadesi nesreća; bilo to razaranje grada, smrt djeteta, nepravedna optužba, bolest koja nas doživotno onesposobi. U takvim trenucima, Bog nas izaziva da mu se odupremo i da odgovorimo na njegovo pitanje: Zašto si se tako grčevito uhvatio za jedan tako kratak i tako patnički život? Koji je smisao tvoje borbe?
Čovjek koji ne zna odgovoriti na to pitanje, pokori se i pomiri s usudom. Onaj drugi, koji je uvijek tražio smisao svog života, pomisli kako je Bog nepravedan i odluči izazvati vlastitu sudbinu. I tada Bog pošalje vatru s neba, jednu drugačiju vatru, ne onu koja ubija, već onu koja razara stare zidine i otvara pred svakim ljudskim bićem njegove istinske, prave mogućnosti. Kukavice nikada ne dopuštaju da im takva vatra zapali srce, žele jedino da se sve što prije ustali i vrati na staro, kako bi mogli nastaviti živjeti i razmišljati onako kako su navikli. Oni hrabri, međutim, spale sve staro i, čak i po cijenu velike duševne patnje, napuštaju sve, čak i Boga, i idu dalje. Hrabri su uvijek svojeglavi. S Nebesa, Gospodin se smiješi od zadovoljstva, jer upravo to je ono što On želi: da svatko bude odgovoran za svoj vlastiti život. Konačno, svojoj je djeci dao najveći od darova: sposobnost da odabiru i sami odlučuju o svojim činima. Samo muškarci i žene sa svetim plamenom u srcu imaju hrabrosti da mu se usprotive. I samo ti poznaju put povratka k Njegovoj ljubavi, jer na kraju shvate da nesreća nije kazna, već izazov.

Pravi ratnik je uvijek svjestan za što se vrijedi boriti. Ne upušta se u bitke koje ničem ne vode i ne da se na bilo što nahuškati. Pravi ratnik zna prihavtiti poraz. Ne pravi se da je prema njemu ravnodušan, niti ga pokušava pretvoriti u pobjedu. Osjeća gorčinu zbog gubitka, pati zbog bezosjećajnostri i očajava zbog besmisla. Nakon što prođe kroz sve to, obliže svoje rane i počinje otpočetka. Borac zna da se rat sastoji od mnogo bitaka; on ide dalje. Tragedije se događaju. Možemo se truditi da im otkrijemo razlog, kriviti druge, zamišljati kako bi nam život bio drugačiji da ih nije bilo. No ništa od toga nema smisla; nesreća se već dogodila i to je iza nas. Od tog trenutka moramo zaboraviti strah i užas koji je u nama izazvala i krenuti u obnavljanje.

Gospodin je veoma strog.
Samo prema odabranima.

Gospodin je obično od svojih proroka tražio da se popnu na gore, kako bi razgovarali s Njim. Uvijek sam se pitao zašto je to činio, a sad mi je jasno: kad smo vsioko, sve što vidimo je maleno. Naši uspjesi i naše nesreće gube na važnosti. Sve što smo osvojili ili izgubili, ostaje negdje tamo dolje. S vrha planine vidiš koliko je svijet velik i koliko su široka obzorja.

„Možda je čovjek iznevjerio svoju sudbinu jer Bog nije bio bliže. On je usadio u ljudska srca snove koji pripadaju vremenu kada je sve bilo moguće i počeo se baviti drugim, novim stvarima. Svijet se promijenio, život je postao teži i složeniji, ali Gospodin se nikad nije vratio da bi preinačio i prilagodio ljudske snove.“

22.03.2007. u 09:42 | K | 5 | P | # | ^

BLOG O KNJIGAMA

Ovaj blog posvećujem svima koji vole čitati.
Koji vole knjige.
Na njemu ću navoditi citate iz knjiga koje se meni sviđaju.
Možda ćete pronaći nešto i vama zanimljivo.
Možda i pročitati poneku od ponuđenih knjiga.
Želim vam puno užitka u čitanju.