utorak, 25.04.2006.
Don't Let Me Fall... Again
 Zašto prošlost ne može ostati upravo to... PROŠLOST Ne nego uvijek nalete osobe koje vas iznova moraju tamo vraćati. Zašto to radite? Nismo vam dovoljni kao osobe sada... ovdje... Toliko ste znatiželjni a kad i otkrijete neke pojedinoti iz našeg života ne možete ih shvatiti... Ne jer nas onda niste poznavali... Na temelju toga ne možete ionako ništa zaključiti... Zašto onda dirate u naše bolne točke? Ne prestajete kopati sve dok ne nađete nešto što se ne poklapa sa sadašnjim licem... Ako vas toliko zanima pitajte a nemojte nam to raditi iza leđa... Jer ubiti znamo svaki vaš korak... Izdate se ili vas je netko drugi izdao... Ne volim kad mi ljudi unište moje takozvano savršenstvo. Nije to nikakvo savršenstvo i dalje je od toga. Moje idealno utočište. Mjesto koje volim najviše od svega. Tamo pronalazim mir a on mi daje snagu da zakoračim na neistražene putove. Mrzim preokrete... Nagle neočekivane događaje... Obrate na gore... Na najstrašnije snove... Nikad nebi pomislila da će se tako nešto pretvoriti u svakodnevnicu. Kad se suočite više nema vremena za razmišljanje. Borba jedino preostaje ili predaja. Ja se ne predajem. Kažu da nakon svake oluje dolazi sunce? Ovaj će valjda opet biti tako...  |
subota, 15.04.2006.
Trenutak Istine
Nismo ni svjesni koliko nas dobrih ljudi okružuje... Utopljena u mislima prošlosti Zazivam stare duhove Nedostaju mi suze I dahtanja vjetra na kiši Jesenskoj Hipnotičkim pogledom Prizivam stranice dnevnika Odlazim u sivilo U ulicu tragova nejasnih Pusti da krenem Tunelima dugotrajnih emocija Da lociram krepkost Onih utonulih naličja Na povratku Samo mi pruži ranjeni dlan Da njime obrišem spokojnost Zaboravljno se ne može zaboraviti Bez obzira na snagu sve ostaje u sjenama  prošlost treba ostaviti tamo gdje je... u prošlosti s tim se ne slažem kako nastaviti ako nisi završio započeto |
subota, 01.04.2006.
...What more do I have to say...
 10 dana ipak je previše čak i za mene. Ne da nisam imala volje nego sam bila kao tek probuđena iz zimskog sna. Znate kad cilu zimu spavate a onda se probudite kad izađe sunce i onda vam se ništa neda jer ste još pospani. Daj o čemu ja pišem... stvarno mi nije lako... tu se bar većina ljudi slaže ;) Sređujem taj dizajn već dobrih tjedan dana a nikako da nađem nešto šta mi odgovara. Ova pozadina mi je dobra al više mi je dopizdila. Ne mogu je više gledat kad otvorim blog. Tako da sad tragam za zamjenom. Valjda ću to sredit. Bar preko praznika ću imat malo više vremena da se tome posvetim. Al znajući sebe neću imat vrimena ni za druge važnije stvari. Ah ti praznici. Napokon osvježenje nakon toliko dana koje smo proveli zatočeni u tamnici (čitaj školi). Još će mi brzo i rođendan pa onda to sve skupa... Predobro... Ne razumin ovu današnju generaciju svi nešto žele šta prije odrast ka da je odraslima lako u životu. Mi se žalimo na školu učenje a njima je još i gore. Još kad imaju nas za dicu. Nebi to nikome poželila... Ovo vrime je najlipše razdoblje koje nam život može donit. Šta nam fali. Izlazimo. Guštamo. Imamo muziku. Prijatelje. Ljubav...  Jeste li ikada morali donijeti odluku koja će vam promjeniti život? Nije lako biti na raskrižju i ne znati koji put odabrati. Svaki od njih ima prednosti. Isto tako i nedostatke. Odluka je na vama. Kako znati što je ispravno? Ako vas privlači i jedno i drugo. Stupiti na nepoznato područje... susresti se sa stvarima koje nikad prije niste vidjeli... doživjeti osjećaje koje nikad niste upoznali... Treba li riskirati? |
