subota, 01.04.2006.
...What more do I have to say...
 10 dana ipak je previše čak i za mene. Ne da nisam imala volje nego sam bila kao tek probuđena iz zimskog sna. Znate kad cilu zimu spavate a onda se probudite kad izađe sunce i onda vam se ništa neda jer ste još pospani. Daj o čemu ja pišem... stvarno mi nije lako... tu se bar većina ljudi slaže ;) Sređujem taj dizajn već dobrih tjedan dana a nikako da nađem nešto šta mi odgovara. Ova pozadina mi je dobra al više mi je dopizdila. Ne mogu je više gledat kad otvorim blog. Tako da sad tragam za zamjenom. Valjda ću to sredit. Bar preko praznika ću imat malo više vremena da se tome posvetim. Al znajući sebe neću imat vrimena ni za druge važnije stvari. Ah ti praznici. Napokon osvježenje nakon toliko dana koje smo proveli zatočeni u tamnici (čitaj školi). Još će mi brzo i rođendan pa onda to sve skupa... Predobro... Ne razumin ovu današnju generaciju svi nešto žele šta prije odrast ka da je odraslima lako u životu. Mi se žalimo na školu učenje a njima je još i gore. Još kad imaju nas za dicu. Nebi to nikome poželila... Ovo vrime je najlipše razdoblje koje nam život može donit. Šta nam fali. Izlazimo. Guštamo. Imamo muziku. Prijatelje. Ljubav...  Jeste li ikada morali donijeti odluku koja će vam promjeniti život? Nije lako biti na raskrižju i ne znati koji put odabrati. Svaki od njih ima prednosti. Isto tako i nedostatke. Odluka je na vama. Kako znati što je ispravno? Ako vas privlači i jedno i drugo. Stupiti na nepoznato područje... susresti se sa stvarima koje nikad prije niste vidjeli... doživjeti osjećaje koje nikad niste upoznali... Treba li riskirati? |
