=) Slušajte ovo usput

Sjedim u mraku za kompjuterom i pišem ovaj post.. I dok slušam stihove Parnog valjka ,,Sve još miriše na nju i dan i jutro što će doći. Nakon ove noći, noći bez sna. I dvijesto godina da ih brojim u samoći, otkako je otišla...'' i pljusak vani.. Kapljice koje udaraju od pod i stvaraju pijesme.... Ta prokleta kiša koja probudi usamljenost i tužna razmišljanja ljudima... Tako i mene je začarala... A pijesma meni draga me prisjetila da ima još samo 6 dana do kraja godine.... Da... 6 dana me dijeli od praznika i završetka mog školovanja u osnovnoj školi....Za 6 dana opraštat ću se od škole i svojih prijatelja s kojima sam provela 8. Godina svog života.... S nekima i 9... Došlo je i to vrijeme kad se prijatellji rastaju... Nakon 8 godina provedenih skupa, svakodnevno druženje...Nije lagano se oprostit od ljudi s kojima sam provela više od pola svog života s kojima sam se smijala, plakala, zabavljala, bila razocarana.Sad je došlo vrijeme da se raziđemo da svak ode svojim putem kao na križanju ceste...Sad polako otvaram novi prazan list na koji ću ispuniti nadam se smjehom, zabavom, prijateljstvom i ljubavlju, ali naravno nikad neću zaboravit ni izbrisat sjećanje na svoj stari 8.b razred, na svoju školu, prijatelje... Ipak tu sam naučila što je ljubav i prijateljstvo i kako postići ono što nemogu dobiti, a naučila sam i pasti i kako ne tugoat kada doživim poraz....Naučila sam da se neke stvari ne mogu promijenit , ma koliko pokušavala i da se moram suočit s njima.... Naučila sam se oslonit na sebe i na druge ljude... Nadam se da ću bit sretna kao što sam bila u ovoj školi pa i više... I naći prave prijatelje na kojih ću se moći osloniti sljedećih 4 godina...



Ako želite skinuti ovu sliku kliknite OVDJE

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.