Život je iljep, nikada ne očekuj, jer će se kad tad dogoditi!!!!!

09.01.2008., srijeda

Napokon očajan pišem post!

S1dney i ljubav me pitaju kad ce novi post, zato evo novog posta i nesto novo ali malo o meni. Kao klinac nisam imao bas neko djetinjstvo, jer sam imao malo problema sa jednom bolesti, Mirna zna, možda. Nisam smio ništa fizički raditi i to me totalno ubijalo, a starci me nisu tjerali tada učiti ilibilo što raditi. Zato sam ispao ovako kako sam ispao. Ja ne mogu o govoriti o sebi kakav sam bio jer se neke trenutke niti ne sjecam jer sam vrtio svoj film.
Uvijek kad bih imao napadaj... nije bitno, ako se zelite educirati o tome evo vam web stranica:

http://www.cybermed.hr/index.php/pbl/portal_za_pacijente
-/centri_za_edukaciju/epilepsija/koji_su_uzroci_epilepsije

do izlječenja je došlo krajem 7. razreda, bio sam 4 godine na tabletama, a ustanovljeno je do sam je imao od rodenja. Pravo sranje genetsko. Mrzio sam život neko vrijeme.
Danas sam najnormalniji, nadam se!!
Od 7. razreda sam pokusavao biti normalnim i pokusavao sudjelovati u bilokakvim aktivnostima, ali jos su me uvijek pratile te nekakve stvari, gdje su mi neki popustali i itd.
kroz život sam se najviše razvijao socijalno i mentalno, gdje ljudi to ne razumiju.
U ovih 17 godina moga života, ja sam prošao kroz mnogo toga kao svaki drugi i nisam imao normalno djetinjstvo, kao svi drugi. I jednog dana kad kada ću imati dijete želio bih im sve priuštiti, ali naravno ne razmaziti.

Nastavak slijedi sutra ili kasnije!!
- 10:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0