Otra vez...

Evo, došao je i taj dan i taj post...kada se moram s vama oprostiti...sa svima koji ste me kroz ovu godinu dana čitali i ostavljali mi predivne komentare. Davali ste mi nesebični podršku i moram vam reci da sam od vas puno toga naucila, a i putem ovog blog upoznala ljude koji su promjenili moj život.

Do ovoga je prije ili kasnije moralo doci jer moj zivot je krenuo u nekom drugom smijeru. Moje zivotne obveze i neke druge ljubavi osim Formule 1 jednostavno ne dozvoljavaju mi da redovito pišem ovo nešto što sam smatrala "malim carstvom"...

Ne mogu vam opisati kako sam bila sretna dok sam pratila utrke i kako sam bila sretna trazeci fotografije koje ce te vi gledati sa mnom na ovom blogu. Dugo mi je trebalo da donesem ovu odluku, ali jednostavno vise ne mogu. Ne mogu fizicki stici pisati ovaj blog...i kroz manje od 5.mj. moj zivot ce postati jedan sasvim novi svijet u kojem je jako tesko i ovo prilagoditi.

Želim vam reci da sam stvarno jako zahvalna na svim rijecima koje ste mi napisali...a posebno bi htjela istaknuti neke ljude koji su obiljezili ovih godinu dana mog zivota...krenula bih redom kako su se pojavljivali...

Marta - dragi moji zahvaljujući njoj obaj blog je i zaživio. Ona me je nagovorila da krenem pisati jer je smatrala da bih se mogla lijepo uklopiti i zapravo odmah me je na početku ohrabrila i dala mi savjete. Ona je prva koja mi je ostavila komentar i koja je bila jedna od najvećih mojih kritičara...puno joj hvala!

Elena - moja prijateljica. Fenomenalna navijačica, ona gine za Formulu 1, joooj koliko smo se samo znale napričati o svemu i svačemu na chatu nismo jednostavno stajale, a bilo nam je bas lijepo. Cura koja tako dobro piše postove sa puno srca...pa i ad napiše dvije rječi to su dvije riječi koje stoje i nose njezin blog...Elena je najenergičnije navijala od svih nas...ona je čudo od navijačice

Ana - ZG - a Ana moja...sta reci za nju...ljudi moji, ona je moja prijateljica, nikada necu zaboraviti nas prvi susret kako smo bile smijesne ili nase mailove upoznavanja...jednostavno smo se nasle i shvatile da se jako slazemo i malo po malo postale velike prijateljice. Evo i sada kada se obje zbog obveza ne vidimo mi se stalno cujemo i i dalje jedna o drugoj sve zelimo znati...ona je isto tako moja mala podrška i kazem vam stvarno jedna velika prijateljica. Ana, hvala ti na svemu...čobanice moja!

Štefan - isto tako veliki prijatelj. Jako mlad dečko, ali strašno zrel i pametan. Zapravo rijetko se srece osoba kao sto je Štefan. Nevjerojatno pažljiv i osjećajan, a opet tako strastven navijač. Štefan i dalje gine za Ferrari i dalje mu je "on" u srcu. Ne znam...zahvaljujem se na ovom blog.hr sto sam upoznala takvog prijatelja kao sto je on i sto uvijek kad mi je tesko mogu njemu poruku poslat. Štefane puno ti hvala na nesebičnom prijateljstvu i heeeej znam da ćeš sve sa skolom rijesiti...jak si ti...samo se drzi

Kimi - (David) hehe...prijatelj i veliki rival u jednom...jako mi je bilo zanimljivo se s njim svađati i prepirati...jak navijač, ali pun temperamenta i neke divlje navijačke snage. Bez njega ovaj blog ne bi bio to što je...njegovi komentari su poticali mnoge druge da toliko komentiraju...i uzivala sam kad smo svi sa zarom branili svoje... Kimi, hvala ti i ispricavam se ako sam te ikad povrijedila.

...ovo su bili oni koji su ostavili najveći utisak...ali svi ste mi obiljezili te dane...HVALA VAM!!!

P.S tko god zeli moze ostaviti msn u komentarima pa mozemo ostati u kontaktu...

pusa i pozdrav svima hvala vam...

Eh...nakon što je prestao pisati blog za kojim smo svi žalili...odlučila sam mu se odužiti za jednu uslugu i napisati post o jednom njegovom velikom miljeniku Michaelu Schumacheru...sjecate li se kako je Štefan pisao o njemu? Sa koliko entuzijazma...koliko je unosio profesionalnosti i ljubavi u svoje posteve i koliko je želio prikazati Schumachera u najboljem mogucem svijetlu...eeee, pa vidite on je uspio mene zainteresirati za njega...odjednom nisam samo u Schumiju vidjela negativnosti...pocela sam primjecivati i njegovu drugu stranu...stranu velikog humanitarca i covjeka koji pomaze, pocela sam malo istrazivati o njemu i traziti stoje sve napravio (ali ne one spletke u F1) i saznala sam za mnoge akcije u kojima je sudjelovao i koje je sam pokrenuo. Jedna od njih je ona za sarajevsku bolnicu nakon strasnog rata. Schumi je dosao u Sarajevo donirao keš i donirao aparate te opremu...slikao se sa oboljelom djecom i nakon toga se vratio na staze.

Zasto ga ja nisam voljela? Ne samo zbog Alonsa nego i zbog situacija koje je napravio, koje nisu bile ni malo sportske...nisam ga voljela zbog hladnoce na presicama, nisam ga voljela zbog nacina na koji je pricao, ali kad je otisao iz F1 odjednom sam shvatila koliko nedostaje vozač kao sto je on...doslis u neki novi klinci, ali to nije to...puno je drukcije i puno je dosadnije..nema vise onoga...hoce li Schumi i ovaj put sve razvaliti ili ce mu na put stati Alonso...

Nema sumnje unio je u taj sport jednu sasvim novu dimenziju. Pojačao je adrenalin za tisucu puta vise, uspio je napraviti to da decki zele autima letjeti...napravio je nemoguce...stvorio je mit o motivaciji i stvorio novu vrstu utrkivanja...nitko nece voziti kao on stazu u Monte Carlu...proslavio je sam Ferrari...i stvorio je da laici o F1 kad im neko spomene taj sport prvo pomisle na njega...

Iskreno, voljela bih da se vrati...samo zbog adrenalina koji nabijao i zbog rivalstava koje je stvarao...toga vise nema...F1 je izgubi o sjaj..

Štefane...hvala ti!