Jad i čemer
Baš sam nešto razmišljala .
Prije nekih 10 godina nisam ni sanjala da cu bit ovdje di jesam i radit ono što radim a to je:
Sa 24 god sam još uvijek na faksu i radim u jednoj agenciji za anketiranje
A trebalo je izgledat ovako-
upišem medicinu u nekom drugom gradu (samo da nisam na istom mjestu), dobijem stipendiju, sve ispite dajem u roku, nađem neki poslić onako usput nek se nađe, također i momka (da me rastereti i olakša studentske dane) i do 24 ili 25 sam doktor opce medicine,
onda lipo odstažiram godinu dana, položim državni i dobijem licencu za rad,
dobijem specijalizaciju iz pedijatrije ili patologije u nekoj dobroj bolnici i naravno dobijem stalno zaposlenje, lijepu placu, stan i auto na kredit, zatim se udam, zatrudnim i dobijem lijepog sincica a 2 godine poslije i curicu
Ali tužna stvarnost je ovakva- sad iman 25 godina, još uvijek sam na faksu i bit cu vjerojatno do 30-te, pitaj boga kad cu odradit staž i specijalizaciju te pocet normalno zarađivat,
a dok nađem momka i udam se biološki sat ce vec dvaput otkucat svoje i zarđat.
Da ne spominjem posa di sada radim, puno ženskih kokoša koje ne znaju ko im glavu nosi, al jedina prednost je što mi je blizu kuce pa se da preživit.
Eto toliko za sada -živili mi i uvatite se knjige,
završite fakultet i maknite se od staraca dok su vam još sve daske na broju !
|
