Prijatelj Bob i ja

Ne znam za druge ljude, ali ja totalno znam uživat u sitnicama. Jedan od najboljih osjećaja mi je kad se napljugan navečer vraćam doma pješice preko savskog mosta, u suprotnom smjeru tako da mi svijetla svih auti blješti ravno u oči, a ispod mene Sava, a u ušima mi mp3 na kojem mi svira prijatelj Bob, samo za mene. Uf... Koji osjećaj. Naročito kad dođem doma u gluho doba noći, pa si napravim corn flakes s hladnim mlijekom da se malo sredim prije spavanja. Prejebeno...