U što starimo?

17.05.2008., subota

Izgubljeni klinci

Seljakanja u djetinjstvu su ostavila i te kakvog traga na meni. Stvarnost koja se tad dešavala je i danas dio mene, nešto što ću uvijek nositi sa sobom. Odavno sam trebala otići psihiću, ali nisam, tako da se s tim stvarima nosim sama, ali i to je stvarnost, kako kod mene tako i kod mase drugih ljudi koji su imali slično djetinjstvo. No, nije ovo tužna priča, mislim može biti, ali nije mi to namjera…

Naime, radi se o tome da sam nekoć dijelila sudbinu s hrpom drugih klinaca. Neke sam znala od svojih prvih koraka, no neke sam upoznala naglo, većina nas je bila iz istoga mjesta, krenuli smo zajedno u školu, bili smo izbjeglice jednostavno rečeno, a onda je svemu tome došao kraj. Razišli smo se, teško je bilo ostati i s kim u kontaktu, uostalom, bili smo klinci, a što klinci znaju? E pa znaju, najbolje danas osjetim koliko je sve to utjecalo na mene, no teško je to nekome objasniti tko nije iskusio nešto slično. Ponosna sam što sam ipak s nekima ostala u kontaktu. Bez obzira što su prošle godine, s jednom sam osobom i dan danas u super odnosima i to mi je jedna od najdražih uspomena iz tog vremena.

No, nekima se trag izgubio, kako nas je "sudbina" naglo spojila, tako nas je i razdvojila. U glavi su mi ostala neka imena, face, događaji i uvijek sam se pitala što je s tim ljudima?, gdje su i što rade. Svaki put kad bih srela nekoga poznatoga, raspitivala bih se o drugima, jednostavno me zanimalo. Davno sam se pozdravila s njima, s ljudima koji su u mom sjećanju ostali zauvijek klinci…

Image Hosted by ImageShack.us


No, da ti ljudi postoje i danas, uvjerila sam se preko facebooka. E pa, upravo je to ono o čemu sam htjela pisati. Facebook, ovisnost? Jest, baš kao što mi je i ovaj blog bio u početku, ali više nije, baš kao ni facebook. Mnogo stvari mi se u vezi facebooka ne sviđa, ali, ali, prednost tog facebooka je upravo to što sam našla te klince. Neobično mi je vidjeti poznato ime, a onda sliku odrasle osobe. Kod mene je sve ostalo u nekom drugom vremenu, u vremenu kad su klinci koje sad gledam na facebooku imali mliječne zube, nosili neke čudne odjevne kombinacije, prošlost…
Čudno je to, nekoga si znao, pa je taj netko nestao i sve je to normalno, je li?

Jesmo li sad frendovi samo zato što smo to preko facebooka? Pa naravno da nismo, ali mi je drago što su ljudi s kojima sam dijelila sudbinu i dalje tu negdje. Jučer mi se javila jedna osoba s kojom sam išla u 2. razred osnovne na facebook, a o njoj godinama nisam ništa čula. Jednostavno mi je drago što se javila, rekoh joj da ne moramo nikada otići na kavu, ništa, ali moja želja za saznanjem gdje su ti ljudi je ostvarena. Facebook je učinio čaroliju po tom pitanju, našli smo stare frendove, rodbinu, susjede, bilo koga, svi su tu. Koliko god facebook bio još jedna usputna stanica, meni je pomogao da pronađem jedan dio koji mi je strašno nedostajao. Možda te ljude koje sam preko facebooka pronašla više nikada neću vidjeti, ali meni je sasvim dovoljno da znam da su ipak tu, da zavirim nekad u njihovu foto galeriju, zamislim kakvi su, bi li se danas slagali? Možda i ne, svi smo krenuli drugim putem, ali nekoć nas je spajao jedan hotel, jedna učionica, danas nas spaja posjet rodnome gradu jednom ili ni jednom godišnje, spaja nas Facebook ako ništa drugo…

- 10:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.05.2008., ponedjeljak

3. godišnjica ovog bloga

Evo ga, na današnji dan točno prije 3 godine, dakle 5.5.2005. otvoren je ovaj blog. Mislim da je tad bilo manje od 30 000 blogova, a danas ih je na blog.hr-u preko pola milijuna, definitivno velika brojka. No, koliko god brojka blogova rasla, meni se nakon 3 godine čini da mu je popularnost opala, ali samo zato jer ga ne posjećujem kao nekada i jer ga ne pišem kao nekada. Jednostavno već duže vrijeme sam zasićena blogom, ali činjenica jest da je blogova sve više pa mi je samim time teže pratiti nove, stare blogove. Kako sam sama ispala iz «štosa» tako mi je blog postao tek usputna stanica, ali je uvijek tu. Svaki novi bloger je ovisan u početku, no s vremenom sve to prođe, ali zato se divim ljudima koji konstantno nešto pišu, održavaju blog živim kao od prvoga dana…
Nekoć mi je bilo lakše pratiti sve to jer je bilo manje blogova, pa sam redovito posjećivala iste, otkrivala nove, ali danas uz toliku količinu blogova teško mogu otkriti nove koji će mi se svidjeti. Samom količinom nismo dobili i kvalitetu, ali neka ljudi pišu, netko će već nešto pronaći za sebe…
Eto, nadam se da će ovaj blog živjeti i dalje bez obzira na sve, sretna mu 3. godišnjica!
- 14:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off





Više od toga

Remi:
Mi smo mala zemlja s velikim talentima
Za sve imamo svoj pandan, to nas čini sretnima
Hrvatski Idol, ne Američki, šancamo zvijezde na traci
Na prvenstvu trasha, mi smo prvaci.
Ima nas 4 milijuna od Iloka do Brijuna
Imamo prirodno bogatstvo, al nemamo kuna.
Svaki do 4 milijuna voli stati pred mikrofon
Kolko teško mora biti pogoditi ton?
Ma dajte, pa to je laka lova bez dozvole radne
Kad nam neće dobro ići, mi ćemo svirati svadbe
Svi bi se slikali, lickali, oblačili i skidali
Pokazivali kolko su nezamjenjivi
Stari rokeri su mirni i rade u banci
Izdaju «Best of» izdanja i briju da su junaci.
Evo i šlager pjevača kad se lovica potroši
Obrađuju Indexe jer to se sada nosi.
Tekstopisci traže inspiraciju na dnu čaše
Ako pjesma nema smisla, plati tamburaše.
Kad presuše ideje i usmrde se refreni
Zaustavi se vjetre, a ti pjesmo kreni!

Uapapapaaa…

Shot:
Mi smo,
Mala zemlja na velikom ego-tripu, za
Dom bi dali život al iz džepa niti lipu, imamo
Velike zvijezde i male tiraže
Sviramo festivale i skupe playback gaže, imamo
Taj neki Jet-Set, o njima sve se sazna, al
Čim se bave ti ljudi – to nitko ne zna, kod
Nas ima svega, pjesmica na tri tona, a svi
Šute da je to maznuta talijanska kancona
Prodaja pušiona, al šta s tim ljude davit
Pokaži dekolte i Story će to objavit
Bitni su mediji, ko te pita jesi talentiran
Samo budi prisutan i uspjeh je garantiran, imaš
Nogometnu, Božičnu, pjesme za svaku prigodu
Mase plješću autoru a autor svome prihodu
Albumi po formuli za svakoga po nešto, par
Brzih, jedna spora, sve obrađeno vješto
Estrada ne voli da ju se zove tim imenom,
Dj-i su u svađi, a rokeri bore s vremenom
Reperi briju sad na pare i drolje
Lagano curimo prema dolje...

Refren:
Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.

Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!

Uapapa parara raa…

Remi:
Kad ne razumiješ glazbu, samo reci «to je jazz»,
Karijera ti blijedi? Odi Glumičiću na rez
Pronađi svoga kuma, to očigledno pali
Ili pjevaj o domovini i što smo sve za nju dali
Ako ništa drugo, svirat ćeš bar u dijaspori
Udaraj na nostalgiju, to najjače zaboli
Pokušaj bar jednom upasti na Doru
Ili na neki festival što se održava na moru
Za nastup si obavezno moraš uzeti plesače,
Znaš da je bolja pjesma, ak' se uz nju više skače.
Ak' nemaš izdavače, financiraj album
Zašto da javnost uskratiš za svoj talent i um
Obavezno moraš snimit bar 2 spota
Da svi vide kako divan glas prati i ljepota
Ne zaboravi stilistu, to je važno jako
Uz estradu našu i kamen bi proplako!

Refren:
Uapapapaaa…

Treba mi više od toga,
Svaka mi pjesma zvuči isto odoka
Treba mi više, treba više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga.


Trebam više od toga,
Dosta mi je i budnica i folkova
Treba mi više trebam više od toga
Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga!



Prsti jedne ruke

REMI:
Zdravo stranče, daj ti ispričam svoj život
dok sjedim na klupi u parku s tobom i pijem tvoje pivo
Fala na pljugi opet sam u kurcu s parama
i kad ih imam svrbe me takva sam još od malena.
Nisam jedino dijete al sam razmažena ko kraljica
pa ne cijenim darove što Bog ih pred me pobaca
I nisam stara, pa nisam mudra da prepoznam
dobre ljude što me vole, suviše sam neurozna.

Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama
ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji.
Teško podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku
I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku.
I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe..
Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.

Uhvatim se kako jaučem da sam usamljena duša
od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša

Dragi stranče, već teško držim ravnotežu
sad će jutro, idem kući, glava puca, kapci stežu
I hvala bogu - što ću u novi dan uć trijezna
i reći frendovima ovo što niko još nezna:

SHOT i MERI:
REFREN:
Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.

Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne čuješ to često, hvala na ljubavi.

SHOT:
Zašto baš tebi sad se otvaram ni sam ne znam
valjda lakše to radim s tobom - kog nit ne poznam,
ti zaboravit ćeš lice a ime ti neću reć',
možda zato što pažljivo slušaš me riječ po riječ,
poslije razić' ćemo se - nikad se više vidjet,
nećeš se vratit, iskoristit sve protiv mene, neće boljet
zato tebi pričam stranče - dok cakle se oči,
dok tonem sve dublje u ovoj besanoj noći,
teško nosit je oklop što me štiti od drugih
i ispod oklopa dok cvilim ne ćuje se moj urlik
imam dojam da sam sâm makar svi su oko mene,
nikom ne dajem previše - lako se preokrene
pa to ispadne ko oružje od mene protiv mene
za mene povrijedit u mene uperit mene sredit
frendova je malo, onih pravih, stvarno malo
a i njima teško otvaram se , zbog tog mi je žao,
ti sad slušaš moju priću, možeš biti bilo tko,
noćas otvorio sam previše se, previše rekao




(What's So Funny 'Bout) Peace Love And Understanding

As I walk through
This wicked world
Searchin' for light in the darkness of insanity.
I ask myself
Is all hope lost?
Is there only pain and hatred, and misery?

And each time I feel like this inside,
There's one thing I wanna know:
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

And as I walked on
Through troubled times
My spirit gets so downhearted sometimes
So where are the strong
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?

So where are the strong?
And who are the trusted?
And where is the harmony?
Sweet harmony.

'Cause each time I feel it slippin' away, just makes me wanna cry.
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?
What's so funny 'bout peace love & understanding?


SAMA

REMI:
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.

Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja

I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.

REFREN:
Daj mi da sama probam
Ja znam što je najbolje
Daj mi da sama hodam
sama ću uspijet sve.

Daj mi da sama probam
Lako ću naučit se
Daj mi da sama hodam
spremna sam na najgore.

REMI:
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.

Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.

Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu

Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.

Sorry al nebi htjela da za dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.

SHOT:
pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!

IZ DANA U DAN

SHOT:
kolko nisko idemo, može li uopće niže
možda nam se dig'o zanos al standard nam se ne diže
dani ponosa i slave… i minusa na tekućem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budućem naraštaju?
dugove, račune,
rate kredita nas guše a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit plaćanje bar za desetak dana
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad
stara štednja se otopila
ošla na ono bitno: pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna što se to prek noći dogodilo

REMI:
koga da pitam brate ko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
i di smo sad?
napokon mirni,
napokon slobodni,
napokon u svojoj državi
al sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak
radili al nisu nas cijenili
mjesecima čekali da plate trud što smo uložili
di smo sad?
opet sve ispočetka
za kolko nisko idemo od ponedeljka do petka
kolko danas vrijedi naš rad
imali smo sad nemamo
di smo sad

Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan…
Koga da pitam brate, tko će mi dat odgovore
reci bilo šta osim da je moglo biti gore

SHOT:
i di smo sad (di smo)
još čekamo bolje sutra
možda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti
sve sami konvertiti
obećanja su jeftina a život je tako skup
pa su uzor kriminalci
šta ćeš nije narod glup
hoće standard,
hoće lovu,
hoće živit,
hoće sve
a to čekaju
i čekaju
i čekaju
i popizde
jer nema smisla, režije su visoke, minus je preduboko
sve to traje predugo
narod puk'o
jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg danas
drugi divljaju galame dok ih puca nacionalni zanos
i... pitam te... pitam te...
di smo sad
dalje radimo na crno ispod cijene al' do kad
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu
dat nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje samo brojimo probleme
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme
pa na kraju svatko zapita se «kolko nisko spao sam»
pa kako onda ostat ponosan....

BRIDGE:
REMI:
i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
SHOT:
i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti
REMI:
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno

SHOT:
i već sutra volio bih otvoriti oći pa da budem zahvalan
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan