U što starimo?
26.03.2008., srijeda
Molim odgovor na pitanje:
Zašto se ženski mrtvac ukapa dublje nego muški mrtvac??? |
07.03.2008., petak
"Pod pritiskom"
|
Ne znam jesam li "Pod pritiskom" ili što god, ali znam da ga slušam otkako sam ga dobila. Elemental me i dalje puca, no bez obzira na tekstove, rimu i muziku, mene puca neki drugi film, izazvan time ili ne, ne znam ni sama. Tako su realni da nisam mogla drugačije nego copy/paste pa između... Ok, već sam odavno shvatila da sve što radim, radim zato da ne radim ono što trebam raditi. Nađi si nešto što te usrećuje, a odvlači od nečega što te unesrećuje, logično… "Trčim na pokretnoj traci i ostajem u mjestu Mogu jurit za uspjehom al taj vlak neću stić." Ok, kad mi se već ne da čitati onu glupu i dosadnu skriptu, uzmem si novine, novine koje su pune žutila. Zavirim na trenutak u tuđi život, opet da zaboravim na svoj, ne ide li to tako… "Mi šmrčemo žutilo, svaki nanos na nos pa je danas glavni štos s kim se jebe madam Pokos? Emisije showbiza su važnije neg svjetska kriza Piskarala zanima tko se domogo novih sisa." Ok, često, ali stvarno često poželim otići daleko, tamo gdje nema ni mame ni tate, nikoga koga poznajem, poželim sresti nova lica, možda sam zbilja naivna kad tako vjerujem ljudima, ali ne mogu si pomoći. Možda jedino tako izazovem neku promjenu pa bila ona dobra ili loša… "Izlazim na kišnu ulicu jer dosta mi je svega, nek me zalije, kiša smoči me, radije neg ovo tupilo ne mogu, stvarno ne mogu, previše tog se skupilo." Ok, ponekad pomislim da sam stvorena za ovaj svijet, ali češće mi se čini da hodam nekim drugim stazama, stazama kojima nitko prije, a ni poslije nije hodio. Samo sam ja tu i moj djelić neba, nigdje nikoga, nisam ja za ovo, što ja tu radim? "Sunce je reklo doći, moram ga dočekati spremna Mjesec nije loš, al bez sunca sam izgubljena." Ok, kad izgubiš svaku nadu kreneš nekim drugim putem, putem koji ti se ne sviđa, ali možda i tako želiš promijeniti neke stvari. Neke stvari mi nisu jasne, nikako jasne, zašto, ali zašto? "Kolotečina te uzela, fino si se uljuljao, u samo Nekoliko godina daleko si dogurao." Ok, sama mogu sve, sama ne mogu ništa. Dopustiti nekome da mi pomogne, ne bi bilo loše, no ima li koga za pomoć? Da, kad mi se čini da sve mogu sama krene mi, a onda pljuska, zar sam tako ovisna o nekome? "Navikla sam bit sama, bez obaveza bez planova i čvrstih, zacrtanih poteza." Ok, imaš love plati pa ćeš biti pjevač. Lijepa naša puna pjevača, tako malo dobrih tekstova, a opet puno pjesama. Puno igara, malo kruha, sve je to lijepa naša. "Ja imam meke usne što zijevaju na playback Sve kupila sam pjesme nemam talenta, ni za lijek." Ok, sutra je izbor za najklinca i najklincezu. Pitamo se što je sadašnjoj djeci, a tko ih tjera na izbor za najklinca i najklincezu?.. Kakvi su to roditelji kad šalju djecu na takve gluposti. Zar smo spali na to da osim što biramo umjetne lutke, biramo i djecu? Hoće li to dijete izrasti u novu Paris Hilton? Tko je od njega stvorio novu Britney, pa tko je ovdje lud? "Treba mi više od toga, Svaka mi pjesma zvuči isto odoka Treba mi više, treba više od toga Možeš mi reći da sam lud, al znam, treba mi više od toga." Ok, ljudi su puni predrasuda. Bitno je otkud si, šta nosiš, kako izgledaš. Sranje, uopće nije bitno, ali zašto nekoga procijeniti na temelju svega toga, zašto ne otići na jednu kavicu, a da netko ne kaže da si lud. Zajeb teški, radim po svome, briga me za ostale, ali zašto je njih briga za mene? "Ovo je mjesto postalo teško za mene Tu gdje predrasude nikad nisu pobijeđene Živi se po normama iz kojih se ne iskače Uvijek oko istih stvari sve se okreče." Ok, čuli ste za novo samoubojstvo? Ne, ja nisam, ali baš si nešto mislim kako bi bilo iznova početi čitati bajke, tj. stvarati bajke. Zamislimo da nema nikakvih informacija o svijetu oko nas, zamislimo da nas ne bombardira crna kronika, nema ničega lošeg oko nas…Bajka, bajka u kojoj će doći princ na bijelom konju i odvesti me, bajka u kojoj nema zla. Nisu li nam to čitali dok smo bili mali, zapravo neki su sami čitali, ali otkud toliko samoubojstava?, kakav je ovo svijet? Zašto život nije ta bajka, zašto su nas onda uvjeravali u takav svijet?. E pa zato bih ja sad da svega toga lošega nema, ili barem da ne znamo za to, možda bismo prekinuli lanac nesreća kad bismo manje pridavali važnosti tome…Veliki problem… "Sad bježim od križanja, volim otvorenu cestu Jer imam feeling da jedino tad ne stojim na mjestu. Ne gledam znakove, ne zanima me što će biti Ne bježim od prošlosti il od onog što će se tek zbiti." Ok, imam svoje opsesije. Možda sam zbog njih takva kava jesam, možda me one drže živom, možda mrtvom, tko bi to znao. Nekada je tako divno imati nešto svoje, nešto što te zaokuplja, a onda se razočaraš, klekneš, ne možeš tako dalje. Opsesija, ponekada tako nužna, katkada živo zlo… "Volio si prirodu, išo u planinare, na fi-gurice "star trek" potrošio bi pare, neugodno ti je, sramiš se i priznat se bojiš, a znamo šta najviše voliš..." Ok, živciraju me neke stvari, živcira me puno toga, jesam li živčana na tatu? Ali opet, ne volim živčane ljude, zašto i sama živčanim? "Pametni smo jako, dijelimo savjete, A ni sami ne znamo što je najbolje. Ma kolko god da trudiš se, uvijek najebeš Sve se okrene tako da niš ne dobiješ ." Ok, prošle su one puno toga, puno više nego mi sada, bio je to njihov put, njihovo vrijeme. Bila su to druga vremena. One nisu imale izbor, mi-vi imate… "Koliko dugo možeš gutati, za drugoga raditi Prati i čistiti, a da on ne kaže ni «hvala ti»?" Ok, moja priča je samo moja, nemam pravo suditi, kuditi njihovu. Ali opet, ali još jednom, ali zašto oni nama prigovaraju? Da, imaju razloga, kao što su njima njihovi, nije jednostavno… "Dinari su nestali, radnici u penziji ostaje nam nada u dan koji dolazi. Nada je kurva, san je promijenila…" Ok, možda sam sama kriva, možda sam trebala tad reagirati, definitivno jesam. Zašto bih se inače mučila s tim godinama, zašto bi me to pitanje i dan danas morilo, a mogla sam ga tad riješiti. Zakasnila sam samo 3 godine s pitanjem, pa eto mi sad, neka mene muči i dalje, a onaj drugi neka mirno spava, neka ne zna što me muči, jer nije ga briga i tako ne zna u čemu je stvar, a i da zna, kao da bi mu stalo do toga… "Volim sve poslat k vragu, reći da sam najpametnija Ma znam da nisam, ali se tak osjećam sretnija." Ok, ništa nije ok. Ok nije ok, ok je samo kratko-ne, nije u redu, ali ok. Kužiš? Previše toga se nakupilo, previše je jednostavnih stvari koje prijeđu u komplicirano, previše je glupih rečenica izazvanih viškom kofeina i manjkom učenja. Da, to je to… "Izašla sam van, brojala korake U glavi vrtjela tvoje rečenice." |
02.03.2008., nedjelja
Sve je to sudbina...
|
Nema sumnje da sudbina ne postoji. Koliko put me je sasvim neočekivano pogodila, koliko put sam ju izazvala i u pozitivnom smislu se ostvarila. Nema neko preveliko značenje kad se stvari samo tako dogode, no nekako ipak vjerujem da su bile suđene. Znam, svijet je premali, barem ovo naše područje, no ipak sudbina uplete svoje prste. Previše puta su mi se neke stvari poklopile da bih mislila da su slučajne. Izgleda da je sve bilo s nekim razlogom, izgleda da je sve to bila sudbina, sudbina koja ti donese lijepe stvari u životu makar i ne bile od nekog prevelikog značenja. Izazvala sam ju koji put, možda djelomice i jučer, ali zašto sam baš morala stati na to mjesto? Vjerujem u sudbinu!!! A kad stvari odu na krivu stranu, jednostavno mi nije bilo suđeno!!! |
