U što starimo?
23.09.2007., nedjelja
 |
08.09.2007., subota
Sve vidimo, ništa ne znamo
|
Jučer je službeno počeo Big Brother u koji je ušla i moja mama. Nije joj drago što će je kamere snimati 8 sati dnevno dok radi, ali zbog nekih drugih stvari joj je ipak drago što su tu. Naime, u njenoj firmi šef je odlučio postaviti kamere po cijeloj radioni te na ulazu. Zasad su samo postavljene na ulazu, ali idućih dana se očekuje postavljanje po cijeloj radioni. Priča je takva da u firmi radi više ljudi, a ispostavilo se da radi i više nepoštenih ljudi. Izuzela bih mamu naravski koja časno i pošteno radi svoj posao i nekolicinu koji stoje u sjeni. Budući da su kontinuirano nestajale određene stvari iz radionice koje nisu niti malo jeftine, a nikako se nije mogao pronaći odgovorni krivac, šef se odlučio na 1 korak koji vam se može svidjeti, ali i ne mora. Krivca nisu mogli otkriti, jer je više ljudi imalo ključ od radionice pa bi se nakon posla ostajalo i tko zna što radilo i tko zna tko s kim surađivao. Ne bih sad išla u sve detalje jer koga briga za to, ali samo se sjetih da je taj Big Brother nadasve stvaran. U njemu se nalaze također razni ljudi, ali ti ljudi zarađuju za svoj kruh. Kamere su stavljene da se zaustavi možda jedna ili više osoba koje i nisu vrijedne spomena, ali što je s drugim ljudima koji rade svoj posao?, kao što već rekoh- časno i pošteno. Nisu se tu došli zafrkavati, mahati pred kamerama, govoriti:"mama, volim te, tata, pusa  " kao što to rade ovi neki u Rtl-ovoj Big Brother kući…. Što je s trgovinama koje su pune kamera?, gdje radnici ne mogu ni na wc, a da ih šef ne snimi i ukori, jer ima i takvih gadova da brane radnicima na wc. Radnica na kasi dopušta nekom jadničku da donese 5 kuna poslije, ali ne zna mu ime da ga zapiše u onu njihovu bilježnicu kraj kase, a u tom trenutku ju zove šefica i govori jadničkovo ime. Šefica koja sjedi kod kuće i gleda što joj radnici rade, a rade. Sigurno nije ugodan osjećaj kad vas kamere snimaju dok radite. Dovoljno je to što radite, a još i taj osjećaj da vas još netko prati, sigurno nije ugodno. Mama se veseli što će sad pojedinci pripaziti na svoje ponašanje, što pojedinci neće ispružiti svoje duge prste narušavajući ugled i svima drugima koji s njima rade. No, vjerujem da joj neće biti svejedno ispušiti jednu na radnom mjestu, popiti kavu kad je za to vrijeme. To su dosad radili. Ali, tko zna kako će biti odsad? Postali smo već sada svijet gdje se sve vidi, sve zna, ali one neke stvari što se nikad neće spriječiti i dalje su tu. Unatoč svim tim kamerama, mobitelima, kriminal je još uvijek veliki problem i ne može mu se stati na kraj. Ali, žalosno je to što uvijek ispaštaju mali ljudi, što oni nemaju pravo na privatnost. Sjećam se prošle godine kad su došli Francuzi i govorili nam kako se snima čitav njihov grad koji možemo pogledati na netu ne bi li se spriječio kriminal. Žalili su se na privatnost i činjenicu da lopova i tako nitko ne može zaustaviti. Naravno da neće krasti pred kamerama, ali oni bar znaju druge načine za krađu, jer ih uvijek nađu. Zapravo, čudi me to što neki ljudi mogu zadržati svoje pravo na privatnost a oni?, gle čuda, odluče ući u kuću gdje ih se snima 24h na dan. Nije li slađe zadržati neke stvari za sebe. Zar ja da otkrijem svoj celulit?, svoje nepodopštine koje znam samo ja? Nezamislivo, isto tako nezamislivo da me snimaju dok riljam. Stoga, želim mami da radi kako je radila i do sada, a ovaj drugi BB i ne želim spominjat. Neki se sami odluče izložiti kamerama, a neki nažalost nemaju izbora  … |
05.09.2007., srijeda
 Upravo sam napisala jednu od većih gluposti u zadnje vrijeme, ili uopće. Što sve čovjek neće napraviti samo da ne radi ono što mora, pri tome mislim na učenje. Napisala sam takvu glupost čime sam postala i sama "prodana duša", donekle. "Prodana duša" ima bezbroj značenja. Njome nazivam osobe koje rade nešto novo, nešto što od njih nisam očekivala do tog trenutka kad su se prodale. Budem jednom napisala što sve smatram pod pojmom "prodana duša", popis je veliki, a trenutno nemam vremena za to. Have a nice day... |
02.09.2007., nedjelja
nisu važni promili, ili jesu?
|
Ta glupa slamka je izmišljotina za gospodu. Slamkom možete doseći dno konzerve piva od 0.33, ali ne i dno boce od 0.50. Istina kažem vam, upravo se uvjeravam u to, pa ti budi gospodin i pokušaj slamkom ispiti bocu od 0,50. Ti si faca ako to uspiješ. Sranje kažem vam, sranje je što su ti jadni vatrogasci izgorili radi jebene trave, obične trave. Umjesto da su ih poslali tamo da se kupaju, malo odmore, predahnu, oni završiše tako, tragedija, moja sućut. Ne znam zašto me mama sad prekida, pita-vi pivu pijete na slamku? Opet se spominje jebena slamka, kao da zna da sam ju već spomenula, a gluposti. Znate što je grozno?, grozno je kad volite kuhane kukuruze, a oni budu prezreli i jedete ih kao kakve svinje, tako tvrde kukuruze, bezveze, kažem vam po stoti put, kažem vam. Svira Just feel better, Santana feat. Steven Tyler. Kad sam već kod Tylera, ima jebeno velika usta, moje dvije usne nisu kao njegova jedna, ista stvar s Mickom J. A izašla je, mislim mama, srećom se okrenuh i vidjeh da je nema. Idem na wc, vračam se za sekunda, kao da će tko primijetiti da me nema. Evo me natrag, brza sam, još uvijek nisam dokučila dno, izvadit ću slamku prije kraja ovog posta, ako ga bude. Možda ugasim svjetlo, nije da mi se spava, ljuljam se. Nekoć davno govorio je stari dobri Mirkec-Ljuljaj narode, ljuljaj. Bio je dobar taj Mirkec. Bila sam njegova sekretarica, srela mu nedavno kćer, tražila me neke dukate što joj moja baba obećala. Obećanje ludo radovanje, okani se toga, ništa od toga. Franjo Josip je odavno umro, ja sam ga naslijedila. Rodica te kćeri je Dijana, ujedno i moja rodica. Shvatila sam da ju nitko od mojih, pa ni ja, nismo vidjeli kojih 15 godina. Nemam blage kako izgleda ta žena, a znam da me vodila na autiće, da smo imale više žetona i nismo ih sve potrošile. Znam da mi je dala svoje stare salvete koje sam ja poslije dala svojim rodicama koje su ih vjerojatno uništile, a ja ih tako vjerno čuvala. Glupost je dati nekoj neodgovornoj djeci takve stvari u ruke, glupost kad ti kažem. A ja sam ih znala čuvati. Ne razumijem zašto se vežem uz takve stvari, zašto mi stari posteri još uvijek stoje na ormaru?, zašto skupljaju prašinu?, ne razumijem. Sitnice mi previše znače, a neke stvari što bi trebale baš i ne, zašto?, pitam se. Ma znaš što, još uvijek je slamka unutra, ali ne, ne može dosegnuti dno, izvadit ću ju. Kriva je Milena što mi nije pomogla dosegnuti dno, briga me. Nije do mene. Gotovo je, na dnu nema tekućine, znači- tipkanje završavam, a Titanic je odavno završio. Ljuljaj narode, ljuljaj!!!  Vezano uz fotku, sjetih se jednom kako je jedna persona pitala ovu personu- jesi ti još uvijek zaljubljena u Lea? Tko zna je li, pogotovo kad vidim ovu fotku. Ma nije, ali nije. |
