U što starimo?
25.12.2006., ponedjeljak
Sretan Božić!
 Vratite nam Snoopya!!! SRETAN BOŽIĆ svima vama... p.s. i ove godine sms mi je u kvaru  ... |
16.12.2006., subota
Just like a P!NK
 Uzbuđenje još nije splasnulo. Očekivala sam odličan koncert, odličan provod i niti u jednom pogledu nisam razočarana. Naprotiv, presretna sam što ovaj događaj nisam propustila. Pink u dvorani Dražena Petrovića, samo mjesec i pol nakon Seala. Znala sam da će ovo biti drugačije, življe, dinamičnije, savršeno. Malo sam pročitala kritike, uglavnom su negativne. Nije mi uopće fora biti tako kritičan, pljuvati po svemu što obične smrtnike (a ja to jesam) veseli.... Prije nekoliko godina ne bi mi palo na pamet da ću jednog dana ići na Pink. Nisam ju nikad doživljavala nešto posebno, ali pjesme su te koje su me osvojile. No, nakon ovoga koncerta to definitivno nisu više samo pjesme, već Alecia Beth Moore u potpunosti. Toliko energije, truda i čega sve ne doživjela sam na jučerašnjem koncertu. Pitam se otkud joj tolika energija, možda da pitam na čemu je?, ne, izgledala je sasvim normalno (zar može drugačije?). Koncert je trebao započeti u 20h i ne da je trebao, već je započeo, možda koju minuticu kasnije, uglavnom, nisam ni piće popila kad su se reflektori ugasili. Ženska zna što znači poštivati publiku koja nestrpljivo čeka. Pokušale smo pogoditi s kojom će pjesmom započeti koncert, naravno, mislile smo s Get the party started, ali ne, započela je s Cuz I can. Zato pogodite s kojom je završila-Get the party started.   Koncert je trajao nekih sat i pol, za ovakvu vrstu koncerta meni je bilo sasvim dovoljno. Vjerojatno bih molila još da se nisam i sama totalno iscrpila. Dosta laganih pjesama nije izvela (ali zato Dear Mr President jest), tako da se skakalo naveliko, bez odmora. Već nakon druge pjesme počeo mi je pucati glas, ali nekako sam se vratila u normalu..   Kako je koncert odmicao, približavala sam se naprijed što je značilo i veću gužvu, užareniju atmosferu, tak da sam crpila zadnje atome snage, ali je bilo prekrasno. U taj sat i pol Pink se presvukla valjda sedam puta. Za vrijeme njenih zaista kratkih izostanaka publiku su zabavljali prateći vokali, izvrtan gitarista, plesačice, ma čitava ekipa. Svaki put kad bi se ugasili reflektori pitala sam se što će sad izvesti, obući… Fantastično. Pravu je odjeću odabrala za Stupid girl, zaista smiješno.   Spominjalo se da će na koncert doći motorom, trebale su biti i ljuljačke, navodno zbog prostora to nije bilo moguće, šteta, vjerovat ću im. Kraj je bio fe-no-me-na-la-n, fotke govore sve. Od jučer nekoliko tisuća ljudi je bogatije za jednu više uspomenu, barem ja jesam…            p.s. štošta se toga događalo meni odličnoga i prije a i poslije koncerta, ali to sad nije bitno. Neka viša sila postoji… |
13.12.2006., srijeda
 "Dear Mr. President" Dear Mr. President Come take a walk with me Let's pretend we're just two people and You're not better than me I'd like to ask you some questions if we can speak honestly What do you feel when you see all the homeless on the street Who do you pray for at night before you go to sleep What do you feel when you look in the mirror Are you proud How do you sleep while the rest of us cry How do you dream when a mother has no chance to say goodbye How do you walk with your head held high Can you even look me in the eye And tell me why Dear Mr. President Were you a lonely boy Are you a lonely boy Are you a lonely boy How can you say No child is left behind We're not dumb and we're not blind They're all sitting in your cells While you pave the road to hell What kind of father would take his own daughter's rights away And what kind of father might hate his own daughter if she were gay I can only imagine what the first lady has to say You've come a long way from whiskey and cocaine How do you sleep while the rest of us cry How do you dream when a mother has no chance to say goodbye How do you walk with your head held high Can you even look me in the eye Let me tell you bout hard work Minimum wage with a baby on the way Let me tell you bout hard work Rebuilding your house after the bombs took them away Let me tell you bout hard work Building a bed out of a cardboard box Let me tell you bout hard work Hard work Hard work You don't know nothing bout hard work Hard work Hard work Oh How do you sleep at night How do you walk with your head held high Dear Mr. President You'd never take a walk with me Would you PINK Ova mi je jedna od dražih pjesama i vjerujem da će je Pink pjevati u petak, a bogme i ja s njom ak sve ispadne kako sam planirala... još kad bi ovaj debil poslušao...  |
10.12.2006., nedjelja
"KRUHA I IGARA"
|
"Što je danas lijep i sunčan dan." Šetala sam se vani u majici, a tamo negdje u austrijskom mjestašcu Ivica ostvario svoju 8. pobjedu u svjetskom kupu i to u super-kombinaciji. Tko bi se tome nadao nakon dva ispadanja u slalomu, a danas je bio sjajan. Sad kad nemamo snijega preostaje mi da ga gledam preko tv-a i baš sam uživala. Ivica je u prvoj vožnju super-veleslaloma bio 7., a u slalomu najbolji. Učitelj se vratio… Zanimljivo mi je to kako tipični slalomaši mogu biti odlični u spustu i G-u dok tipičnog spustaša Hermanna Maiera gledam u slalomu i mislim si da bih i ja bolje izgledala na tim skijama od njega dok vozi slalom. Mada priznajem da od skijanja nemam pojma, zadnji put sam na skije stala valjda prije 12 godina. Kod mene je najvažnije da sjedim u vožnji. Eto, opet se možemo radovat uspjesima Kostelićevih, "nema predaje" rekli bi oni neki što se zaklinju u plavu boju…. |
01.12.2006., petak
U trenutku kad nešto napišem nisam ni svjesna da ću već sutra to zamrziti. Stoga, da ne bih gledala neke stare postove, volim napisati nešto novo, još gluplje, samo da ne gledam staro. Obično su fotke te koje upotpunjuju prazninu, ali nekad mi se ni to ne da. Ovih dana neprestano visim na netu (i inače) samo sad kao imam razlog... Uglavnom, kako sam skrivila prometni prekršaj (30 km/h preko ograničenja u naselju, uz toleranciju od 10 dođe na 20, kazna vjerojatno 500kn i kazneni bod) informiram se na sve strane, nevjerojatno koliko sam novih foruma otkrila… Žurila sam te tog dana na upise, a ovi mi sad na taj način šalju uranjenu čestitku za Božić, gamad. Zapravo, tek je tati došla obavijest koju on nije vidio (sorry), ali ak mi se "posreći" meni će doći kazna. Glupo mi je da lovu koju sam eventualno čuvala za Pink sad pljunem drotovima, još da imam puni iznos, a nemam. Ma to će potrajat, imam vremena da smislim/nađem neku žalbu.. Uglavnom stvari su krenule na gore, opčenito... |
