Znam,
ocekivao si da sagnem glavu
i da ti ocajnicki, kao uvijek, govorim da mi je zao.
Znam,
htio si vidjeti kako placem,
jer ti me ionako nikada nasmijati nisi znao.
Htio si cuti kako iza zatvorenih vrata
moji jecaji zovu tvoje ime.
Znam,
htio si da ponovno molim da se vratis,
ali sada... Zaboravi me.
Ja nisam lutka da se samnom igras,
i moja pozornica jednom zastore navuce.
I ja poznajem dostojanstvo i kraj,
i lutka bi otisla kada ju bol dotuce.
Znam,
htio si da budes sretan
sto si me ponovno mogao poraziti.
Ali, oprosti,
ja ne mogu vise.
Ni mene zauvijek ne mozes gaziti.
Mogla sam saginjati glavu pred tobom
i glumiti da smo stigli do nekog sna.
Ali ja moram raskrstiti, sama sa sobom...
Mi nismo stigli nigdje. Samo do dna.
Znam,
mislio si da cu biti tuzna
i danima cekati samo da se vratis...
Vidis, svakome jednom postane jasno...
Odjednom sve vidis i odjednom shvatis;
nisi nekome znacio bas toliko koliko si ti to htio,
volio si najjace na svijetu, ali voljen nisi bio,
davao si sve od sebe da zadrzis laznu srecu,
uvijek pao tako nisko, a rekao ''vise necu'',
molio nebo da zauvijek potraje ovaj jedan sretan trenutak,
isao na kraj svijeta, a ostao bacen u tek jedan kutak...
Znam,
nisi ni mislio da sam ja sve to vec odavno shvatila,
jer svaki put kada bi otisao
ja sam bila ta koja se vratila.
Znam,
nisi ni slutio da sve to sam drzala u sebi.
Znam,
mislio si
pustit cu ponos i ponovno prepustiti tebi
sve ono sto ionako ja nemam vise
i nemogu ti vise od ovoga dati.
Ali,
znam da ti to ne znas
i ti to nikada neces znati.
Znam,
ti ces uvijek kriviti mene
sto nisam jos jednom sagnula glavu.
Jednom si rekao: previse smo prosli.
Sada tek znam... Bio si u pravu.
druga
i opet voljela je,
a voljena bila nije,
sve od sebe dala,
a samo slane suze u očima dobila...
i opet voljela je,
ali to mu ništa značilo nije,
hladno okrenuo se,
drugoj na ruku prsten stavio je...
i opet voljela je,
bila je spremna na sve,
ali jedna rečenica sve to ubila je,
zbog jedne riječi ostavio ju je...
i opet voljela je,
bacila ponos i javila se,
odgovor nije dobila,
u neznanju ostavio ju je...
i opet voljela je,
i voljet će dok god zrak udiše,
jer to je jedini smisao,
života njenoga...
i opet voljela je...
treća
samo jedan zagrljaj
jdan poljubac
da ubije želju
da ubije tugu
da ubuje samoću
samo jedan poljubac
da rodi nadu
da rodi vjeru
da rodi ljubav
samo netko
da znam
da postojim
da znam da
mogu
da mogu
voljeti
bar malo...
jedna sekunda
da osječam taj osječaj
da gledam taj pogled
da grlim taa zagrljaj
da ljubim taj poljubac
samo jednom
da imam
ono o čemu drugi pričaju
četvrta
DO TEBE MI JE STALO
Dok se nocas zvijezde sa mjesecom maze,
tvoje oci plave sada drugu paze.
Mene voli drugi,
i ja volim njega,
a mozda si ti ljubavi
sve sto srcu treba.....
i ti volis drugu,
a i ona tebe,
ne znam da li varas mene,
ili varas sebe...
Pitanja je puno,
odgovora malo,
znam ljubavi samo jedno....
DO TEBE MI JE STALO.....
peta
Postoji li "zauvijek"?
Sklapam oci...
kao da ce bol nestati
kao da ce zamagliti zbilju
kao da ce sve biti drugacije kada ih ponovo otvorim...
Nikada ti nisam rekla ono sto sam stvarno htjela.
Uvijek sam ti govorila ono sto nije trebalo da kazem.
Da li mi je zao?
Da li bi sada drugacije?
Previsoki su moji zidovi tuge da bi mogao nazad.
A tvoje staze prekratke za moje korake.
Poslje tebe,ostaje moj svijet u kome nema tragova.
Ostaje srce u kojem nema nista osim praznog prostora.
Sve su moje rijeci,odbijene o zid ravnodusnosti,
udarale tamo gdje najvise boli.
A one neizgovorene,ostale treperiti na vjetru,poput zastave na pola koplja,
da bi ih onda vrijedno pokopala i zatrpala negdje duboko u sebi....zauvijek.
Oprosti,znam da smo se dogovorili da "zauvijek" ne postoji.
I zato prestadoh tebi pisati stihove.
Rasula sam sebe nekom drugim ljudima,
otisla na mjesta gdje rjeci znace vise od pogleda ili dodira,
jer sutnja me ubila tada
i pobjegoh u ludilo,u stvarnost,
pobjegoh od tebe,od sebe,od zivota,tko to vise zna...
Ljubila sam neke toplije usne i tjelo ponudila kao zalog,
kao obecanje da te vise necu,da ti vise ne pripadam.
Samo.......nisam racunala na dusu.....na izdajicu koja je ostala tamo,s tobom,nepotkupljiva i vjerna.
I sad znam da te jos volim a ne gledam
i jos te ljubim a ne pricam,i zelim te a skrivam,
i molim se nekom svom Bogu za zaborav
a slutim da ostajes u meni do zadnjeg otkucaja sata,
ZAUVIJEK
šesta
VRATI SE....
Zasto si otisao
i mene ostavio?
Znam nisi kriv,
ali moja dusa je siva.
Vise nije onako bajna,puna ljubavi i mira
Sad je samo izvana sjajna
a unutrasamo svira
tuzne pjesme koje pjevam ja.
Vrati se
da budemo zajedno
vrati se
kao proljece nevino
vrati se.
Cvjece ce posvuda cvati,
a ja cu te moci zvati.
Kada nema tebe
unistit cu samu sebe,jer neznam
dali ista vrjedi
da se moj zivot,bez ljubavi zaledi.
vrati see...
SEDMA ZA MENE
Jednom je plakalo nebo,
jednom su lijale kise,
jednom smo bili 7.b.,
jednom i nikad vise
osma
Kad ostaneš sam u noći,
znat ćeš kako jako boli i peče
kad čekaš onog tko neće doći
i kad napuste te dragi ljudi,
oni koji su ti bili sve,
možda se ljubav u tebi probudi
i sjećanje na dane protekle
Želiš nekamo krenuti, a opet se vraćaš
kao da više nemaš kud
tebi koje druge ne shvaćaš
sad je došao Božji sud
Slike se javljaju pred tvojim očima,
srce te u grudima zebe,
tako je bilo meni u tim noćima
kad sam čekala tebe
Kad jednom ostaneš sam,
a srce tako tužno zaboli te,
vjeruj, ja sve to znam,
ali ne vraćaj se, ne traži me
devata
Noćas ću piti, nek mi alkohol pomuti razum, noćas će mi ljubav suditi, noćas ću prvom pasti a grudi… noćas neka misle da sam KURWA, da je vrijedno tijelo moje…noćas nek me ljubi tko god želi, a ja ću željei usne tvoje. Noćas nek vino caruje mnome, nek me boli i vrijeđa… pogled će mi počivati na licu tvome, a znam da ćeš mi okrenuti leđa. Noćas me mrzi i ja ću mrziti sebe, ali ne zaboravi jedno:
deseta
"Godina je prosla
a na mome srcu lezi ista zelja
ne mislim na tebe
ne zelim te cak ni kao prijatelja
Mojom ulicom ne prolazis
al' mi u snove dolazis
meni duso dugujes jos to
da budemo nocas zajedno
Ja ne krivim nikog
jednostavno nije nam se dalo
al' tako zelim da me nocas
zagrlis jos malo
Da se nase usne sastave
a pjetlovi da nas rastave
meni duso dugujes jos to
da budemo nocas zajedno
Ljubit cu te sve dok sjaje zvijezde
a zelja mi postaje sve veca
nek ti jutro mirise na mene
i nek te na mene uvijek sjeca
Kunem ti se svime od sada cu
piti samo crno vino
kap sa tvoje usne i jos litru
nebi me podsjetilo
Kako ljube usne najdraze
kad se tako strasno pozele
meni duso dugujes jos to
da budemo nocas zajedno
Ti nebrini nista ta ce tajna
uvijek biti samo nasa
popili smo ljubav ostala je samo
skoro prazna casa
Nocas hocu da je razbijem
i na tebe skroz da otkinem
meni duso dugujes jos
to da budemo nocas zajedno..."
jedanajsta
Dragi moj, to si nekada bio…
Iznenadilo me tvoje pismo, još uvijek ne znam je li pozitivno ili negativno, osjećaji se miješaju ali kako god…ostavilo je traga. Pisala sam ti odgovore kad sam bila ljuta i kada sam bila sretna, sve sam ih bacila. Ovo pišem hladnokrvno, baš onako kako si me ti naučio, bez emocija, i bez duše…
Dužna sam ti nakon svega samo jedno, dati ti objašnjenje zbog mog odlaska, toliko ti dugujem jer barem ja najbolje znam kako je kada odeš bez riječi i zalupiš vratima. Ne ja nisam takva, samo mi je trebalo vremena da raščistim sama sa sobom i tek onda krenem s oproštajem, ovaj put je zaista zadnji.
Sjećam se jutra kada sam otišla, nisam više imala snage disati s tobom u istom gradu i znati da nema trenutka kada te neću vidjeti s drugim djevojkama. Pokupila sam svoje stvari, kutiju s uspomenama ostavila u svojoj staroj sobi i zalupila vratima. Tog jutra otišla sam daleko od tebe, bez ijedne riječi, bez ikakvog oproštaja! Otišla sam u drugi grad…u sve i jednom tražila sam tebe, svakome činila ono što si ti meni, ostavljala ih kao da nemam srca, često plakala vraćajući se kući. Još uvijek su naši datumi zaokruženi kao praznici. No, kao što i sam znaš sada je on kraj mene. Ne znam kako ni zašto je došao baš tu i baš tada, mislila sam mu se svetiti kao tebi ali nisam imala hrabrosti, shvatila sam da te uz njega zaboravljam. Zavolio me, iako je trebalo veliko srce da se zavoli ovako hladnokrvno stvorenje, ali uspio je. Istina, često čujem kako o meni uvijek priča sve najbolje, onako kako ti nisi nikada, i on me veseli, čuva me kada to trebam, uz mene je kada plačem i kada se smijem, a uz njega još nisam zaplakala… pitala sam se često jesi li ikada uz sve te djevojke pomislio na mene, jesi li ikada prošao mojom ulicom i pogledao na prozor, jesi li ikada osjetio koliko je tuge tamo?? Vratila sam se…na početku te nisam prepoznala, ali nije mi dugo trebalo, iste oči, isti miris, sve me vratilo u onaj sat i minutu, u ono naše vrijeme. Skupila sam hrabrosti i ponovno otvorila kutiju s uspomenama, lomila sam se ali od mog odlaska više nisam zaplakala. Čula sam da ružno govoriš o meni, boljelo me više nego išta, ali sam pretrpjela, nisam ti se htjela suprotstavljati jer sam znala da bi samo jedna tvoja riječ bila dovoljna da me pokosi, ubije do samoga kraja. Nikada te nisam znala mrziti, voljela sam te, cijelom dušom i tijelom, ali to si shvaćao kao igru. Na kraju zahvalna sam ti, naučila sam voljeti sebe, stavljati se ispred svih i to je jedini razlog zbog čega me vidiš nasmijanu. Nikada nisam niti pomislila da bi me netko znao voljeti, ali uspio je. Pružio mi je sve što ti nikada nisi, ali ne zaboravi da njega nisam naučila voljeti, ne onako kao tebe iako je zaslužio…
Mislila sam te pozvati na staro mjesto, da na početku dodamo kraj, ali nemam snage, ili jednostavno imam toliko dostojanstva da te više nikada ne pogledam. Oprosti mi što sam tako ohola, tako si me učio…sjećaš se?
Voli me onakvu kakva sam bila, kakvu si me znao i ponižavao, jer takva ja više ne postoji, umrla je onoga trena kada je otišla, a ti niti ne znaš da je tu bio moj kraj…
Voljet ću i ja tebe ljubavi,
Ali zapamti…samo u uspomenama…
Zbogom!
dvanajsta
Dragi Dida moj,
poslušaj pjesmu, moj zvonki poj!
Pjesmu si zaželio,
time me razveselio,
moj talent ja da pokažem
da se svijetu dokažem.
Dvadeset mi je godina
A tebi milijun više,
Star si možda kao pustinjska dina
I od starosti se njišeš kao voćka poslije kiše.
Možda i nisi star toliko baš
Ali si se nazvao «dida»
To je razlog moj, znaš,
Da pomislim da si star poput Kineskog zida.
Pišeš lijepe sanjarske pjesme
Sve bez greške, bez traume i lezije...
Kao iz neke čarobne česme,
Iz sebe izvlačiš dragulje poezije
Drag si mi postao preko bloga,
Tako sanjiv i tako zanesen.
Napij se, Dida, s nama groga
I opiši u pjesmi proljeće il' jesen
Da te vidim u tramvaju kad budeš star
Kako pored mene stojiš a ja sjedim i jedem čokoladu
Ustupila bih ti mjesto, normalna stvar,
I ne bih rekla «prdonjo stari» sebi u bradu
Jer ti si moj prijatelj, kunem se ortacima
I spaja nam duše ljubav prema snovima
Prema nekim daljinama, strastima i oblacima
Diže nas mašta visoko, prema orlovima.
Nisi jedan od prizemnih luzera
Nisi namrgođeni seronja stari,
Ti imaš stil, poput onih bluzera,
Tebe vrijeme nimalo ne kvari.
Zato ću se opiti u Lampašima
I jednu ću iskapiti tebi u zdravlje,
Dići ću čašu u čast sanjarima, «našima»,
Onima kojima su oči sjajne kao kravlje.
Jer što je život, znaš i sam,
Ako nemaš san u očima?
Zato ne daj da se ugasi tvojih strasti plam
I smiješi se u magičnim noćima
trinajsta
Dođe Ivica kući i pita tatu što je to transvetit. Tata mu odgovori:
- Odi mami pa ga pitaj!
*
Ivica sav sretan kaže tati:
- Tata, tata, našao sam sto kuna!
- Jesi siguran da je to netko izgubio?
- Naravno, gledao sam ga kak' ih traži!
*
Pita tata Ivicu:
'Jesi li znao sva pitanja na testu?'
'Jesam!' - odgovori Ivica.
'Kako onda nisi prošao?'
'Nisam znao odgovore!'
*
Pita učiteljica djecu: 'Koje je ovo vrijeme: ja kupujem, ti kupuješ, ona kupuje?'.
Na što će Ivica: 'Vrijeme rasprodaje!'.
*
Pita vjeroučitelj djecu: 'Koliko dugo su Adam i Eva bili u raju?'
Ivica: 'Do jeseni.'
Vjeroučitelj: 'Zašto baš do jeseni?'
Ivica: 'Morali su čekati da sazriju jabuke!'
*
Ivica: 'Ali mama, ja ne volim sir s rupama!"'
Mama: 'Dobro sine, sir pojedi, a rupe ostavi.'
*
Pita učiteljica maloga Ivicu:
- Tri ptice sjede na grani! Ako upucaš jednu, koliko ih je ostalo?
- Nijedna, ostale se uplaše i odlete, kaže Ivica.
- Nije točno. Ostaju dvije, ali sviđa mi se način na koji razmišljaš.
Ivica želi uzvratiti pa pita učiteljicu:
- A recite vi meni ovo! Tri cure idu ulicom i svaka ima sladoled.
Jedna ga liže, druga gricka, a treća ga uvlači u usta. Koja od njih je udata?
Učiteljica, crveneći se odgovori:
- Pa vjerojatno ona što ga uvlači u usta.
Ivica će na to:
- Nije, već ona što ima prsten, ali sviđa mi se način na koji razmišljate!
*
Učiteljica uči djecu što je lopov. Kaže ona djeci da lopovi kradu. Pita
učiteljica Ivicu:
- Što je to kad ti neko zavuče ruku u džep i uzme nešto.
- Mađioničar. - kaže Ivica.
*
Pitala profesorica Ivocu u školi: 'Ivice, kako se glasa maca?'
'Mijau, mijau'
'A kako se glasa miš?', 'Klik, klik'
*
Pita učiteljica Ivicu: 'Koje vrste ptica su golubovi?'
'To su ptice serice.'
*
Učiteljica kaže učenicima: 'Neka ustane onaj tko sebe smatra budalom.'
Ivica ustane, a ona ga pita: 'Ivice, zašto ti sebe smatraš budalom?'
'Ne smatram se budalom, nego mi je žao gledati vas kako tu sami stojite!'
*
Prozvala učiteljica u školi Ivicu i pita ga: 'Reci nam jednu poslovicu, Ivice.'
'Bez alata nema zanata!'
'Bravo, Ivice! Reci nam još jednu.'
'Pametnom je i jedna dosta!'
*
Ivice kako možeš reći sestri da je glupa, reci da ti je žao!
'Seko, žao mi je što si glupa.'
*
Učiteljica: 'U koju skupinu ubrajamo zmije naočarke?'
Ivica: 'U skupinu kratkovidnih'
*
Mali Ivica upita tatu:
- Tata, kako sam ja došao na svijet?
Tata odgovori: "Donijela te roda."
A Ivica će: "E, tata, tata, i ti svašta jebeš".