SAMO GLEDAM
Dangubim ja tako na poslu jučer. I negdje između 45 kjnige na fotokopirki, 10-ak novih filmskih naslova, prašine na policama i inventure, uhvatim 25 sekundi slobodnog vremena. Taman kol`ko mi treba da zaključim. Pogledam kroz onaj moj prozor u `svijet` (negdje između plakata i paučine ima taman dovoljna rupica za proškiljit) i vidim svašta.
a) Akrobati na trapezu: vješto pentranje po skeli rezultira jedino zamišljenom fasadom jer je sve što bi trebalo na vidjelo, zakukuljeno nekim polupoderanim ponjavama tako da ne mo`š ni naslutit šta se iza tog zastora munđa. Možda upravo dogovaruju zaplet scenarija. A možda su glumci samo malo raštimani. No, kad to bude gotovo... Is! Ima crkva da nam bljesne u novom žutom svjetlu. Neće mene više ni`ko ispitivat da di je ta crkva. I s mjeseca će se vidjet! Ona, kineski zid i moje gumene čizme.
b) Adolescenti u stanju alkoholno-toksičnog šoka: On nju u`vatio lijevom rukom oko struka, a desnom za sisu pa ju kao vodi nekud. Njena zvijezda vodilja! Jedini problem i jest u tom što ona sad jedino zvijezde i vidi. Al` priznajem... Ma šta priznajem - dajem joj orden Reda Hrabrosti za sva ona tapkanja (koja u praksi nazivamo hodom) stazicom bez ijednog jedinog doticanja bankine! I još ni školsku torbu nije zaboravila! A tak`a ubivena. Curica se stvarno priprema za život na najbolji mogući način - bolje i zvijezde nego ovo što vidim ja.
c) dojavljivači neplaćenog parkinga: Šetači. Kucači. Svaki put ih žicam za kaznu. `Ajd mi, bogati, više stavi taj najlon-papir pa da odem kod Onog i platim samo 6 kuna pa sam mirna cijeli dan! Al`, c! Ne! Nema šanse da oni meni olakšaju brigu. Ima ja da razbijam glavu cijeli dan o tom kako sam povlašćena. Da se sramotim sama pred svojim karakterom kako nisam k`o drugi.
d) Paziteljice vizualnog dojma: Jebote, uvijek jedne te iste face! Ispadaju iz tog salona sve jednake k`o s neke pokretne trake. Kose ravne, ispeglane, izblajhane, sjajne i oblikovane. Ma pitam se samo, oklem im vremena svaki dan?!? `Ajd za lovu manje-više. To se još dade i ukrast, al` vrijeme...
e) Tragače PVC boca: E njih mi žao. Stvarno. Ako bi dostojanstvena starost trebala izgledat tako, onda bolje da ni ne ostarim. Kažu- e da su mi one godine i ova pamet. A sve si nešto mislim, bolje da su im ove godine i ona pamet. Manje bi bolilo. Veli mi prijatelj neki dan: `ajd, šta se tol`ko sekiraš?! Pa ne rade to svi iz potrebe. Neki to iz hobija! Jebemti hobi! Ja sam nekad iz hobija skupljala crteže, stripove, drnde... Al` ništa s namjerom da to jeftino unovčim. Sad iz hobija skupljam loša iskustva. E njih ću tek da unovčim!
I gledam ja tako i gledam... Vidim sve što nisam baš poželjela kad sam se ujutro probudila, vidim da je sve po starom; da još ima nade... Al`... Dobra stvar je proizišla iz svega- vratila mi se vjera! No, o tom ću sutra... Sad je to već sutrašnja vijest.
