ELI, ELI
Dragi bože,
nisam jučer bila na misi. Kao ni prošle nedjelje. Kao ni one prije prošle. Kao ni 52 nedjelje prije. Nije baš da nisam imala potrebu, nego... Počela sam sumnjati. Mislim da baš i nisi previše zauzet poslovima oko meni važnih stvari. Taman kad su neka dobra jedra na horizontu, opališ me lošom vjesti. Evo, naprimjer: jesi mi ti to sredio nadoplatu struje 1600kn? Pa nego tko drugi, jel?! Ma što me nisi oapučio s 6000?!?! Ovo ti ja lako sredim- samo 16 puta odem na posao, 6 dana u tjednu po 9 sati, i da viš` kad se kamara para svali na tekući! Ima da mi ostane još i za kiflu. Al` 6 milja... E to bi već teže odgulila. Al` vi`š, to bi me baš odobrovoljilo, jer... Što me ne ubije...
Nego, stavila sam malo film na rewind: poturaš mi priče o raju i vječnom životu; donosiš pravila ponašanja prema bližnjima; opraštaš sve grijehe; vidiš svaki moj pokret; prijetiš paklom; činiš mi uslugu `hvatanja za slamku`.... Vidim ja, ne uklapa se moj stil baš puno s tvojim pravilima. I... Znaš šta? Imam novog boga. Taj ne obećava ništa. Ne oprašta lako. Nemo`š njemu doć i izmolit 10 očenaša i 5 zdravomarija i onda `ladno nastavit zajebavat sve oko sebe k`o da si najsvetiji na svijetu. A ne! Njemu se moraš molit dugo. I dobro. I... Opet možda neće oprostit, al bar je uvijek tu.
