moje price i crtice

nedjelja, 15.04.2012.

Dvije pjesme i priča

----- SUDBINA

Sudbina kradom napada,
baš kao zasjeda.
Ima naš narod ime za to,
al sam ga ja zaboravio.
Vrti se globus kao lud,
sve krug po krug.
Odabire mjesto neznani gost,
spaja mjesta bolje nego kakav most.
Igra tu igru opaku, i bira mjesta poznata.
Al opet kad gledam sve, tako je možda i najbolje.
Možda mi ne znajuć čini uslugu,
naoko prostu, al ipak složenu.
Možda će glupi starac taj,
uprjeti prstom u pravi raj.


--- Spas

Sjedi opet za šankom sam.
Dolazi tu već ko zna koji dan.
Znali su ga svi u birtiji,
često su mu piće platili.
Tražio je u toj časi spas,
opijao se kao pas.
Pokušao da zaboravi,
ono što ga najviše muči.
Puklo je u njemu sve,
večeri te.
Nije mogo da se oporavi,
nit je znao kako da zaboravi.
I biti će tu i sutra,
za šankom od ranog jutra.
Sve dok eto jedan dan.
Nestane bas kao ružan san.
Sve dok jednom alkohol ga taj,
ne dotuće i ne popije zadnji gutljaj..


--- Pogled kroz prozor

Stojim u svojoj sobi i gledam kroz prozor, u mračnu zimsku noć. Zamišljeno promatram pahulje kako lelujaju na vijetru. Zanesen svojim mislima i začaran tom zimskom idilom, okrećem pogled prema tvojoj kući u daljini, više iz navike, onako nesvejsno, ne bih li vidio svjetlo ili neki drugi znak da si budna u ovaj kasni sat. Iz misli me vraća leptir koji dolijeće do prozora. Velik i prekrasan plavi leptir. Njemo ga gledam i imam neki čudan osjećaj da i on gleda mene. Odjednom, ja sam taj plavi leptir. Počinjem letjeti u visinu, osjećam kao da je cijeli svijet moj i da je sve na dlanu iz ove perspektive. Okrećem svoj let prema tvojoj kući. Šiba me vjetar, ubija hladnoća, vlaži me snijeg, ali ne posustajem. Jedva dolazim do tvog prozora. Vidim te onaku prekrasnu, sjediš na svome krevetu i razmišljaš. Jesam li ti ikada rekao kako si lijepa dok si zamišljena, tako blizu a tako daleko. Pokušavam privući tvoju pažnju jedina, zadnjim snagama zaliječem se u tvoj prozor. Trgla si se iz razmišljanja, prilaziš prozoru. I ugledaš prekrasnog plavog leptira kako te očarano gleda kroz staklo. Diviš se leptiru plavih krila, i onako ovlaš bacaš pogled prema mojoj kući. Iz oka ti poteče suza. Navlačiš zastor i odlaziš nazad u krevet, dok plavi leptir, natopljenih krila polako nestaje u tami...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.