Cijenjeni naši.
Iako, poljuljani kojekakvim životnim promjenama, obavezama, izmišljotinama, egotripovima i slično, odlučili smo ipak prazniti frustracije na način koji najviše volimo. Pa tako shodno tome obaviještavamo vas da Pričam ti blues... kreće ponovno sa svirkom. Mislim nismo mi nigdje ni otišli, ali evo sve nekako kako smo i počeli cijeli projekt oko toga da napravimo nešto izvan kalupa, nešto bez pritiska, shvaćamo da ne treba napustiti brod tako brzo. Zapravo, ja sam mišljenja i nadam se da se moje "kolege" slažu da će srijeda u Purgeraju možda biti jedini dan kada ćemo se moći skupiti sva trojica na jednom mjestu s jednim ciljem. Da se dobro napijemo i nasviramo, čujemo šta ima novog kod svakoga i popričamo s ljudima koji su se došli opustiti, zaplesati ili plakati. Život je kadkad više-manje sranje, pogotovo kad krene faza skupljanja muda za početak hrvanja sa "ozbiljnim" stvarima, zarađivanja za kruh, svađanje sa šefovima, buđenje u zoru, vijanjem diplome i tim sličnim gadarijama. I mislim si ja kako bi bile budale da odjebemo jedan dan u mjesecu, ma ni jedan dan, već 3 sata u jednom danu mjeseca da se nađemo i lupamo po gitarama. I jednom kad nas izbace iz Purgeraja, da nađemo neku garažu i opet da udaramo 3 sata jedan dan u mjesecu. I tako dok ne dobijemo artritis, pa ne možemo više podići gitare. Onda ćemo sjediti 3 sata jedan dan u mjesecu na klupici i igrati šah.
Šta ćemo svirati? Nemamo pojma. Znamo koliko i vi. S obzirom da se uvijek vodimo nekim svojim unutarnjim demonima, svirka može biti nešto sasvim novo. Zašto ne? Oni koji su nas slušali ionako znaju da je to manje bitno. Bitno je da smo mi veseli i vi veseli skupa s nama.
Jedno je sigurno. Atmosfera će biti ista. Mi ćemo biti isti. Gitare su još uvijek iste.
I stoga vas pozivamo da se pojavite u Purgeraju 27.09. i kažete nam što želite da vam pričamo...
Priče za laku noć, pecaroške priče, priče o malom Perici koji je sam zarobio 10 švaba, životne priče, izmišljene priče, nedovršene priče......