srijeda, 11.04.2007.

unique


Image Hosted by ImageShack.us

E tako.
Hoćem biti unique.
Al mi ne daju.
A ja ih ne slušam, ne dam se smesti.
Drugačija sam. I neka me!;)
Čudni su ljudi, različiti, jedinstveni. A opet tako prokleto slični.
Sličnima ih čini ona luda želja da to budu. Ništa drugo.
Želja da nalikuju jedan drugome, da se uklope,
da rade i misle ono što se od njih očekuje.
K vragu i očekivanja. I oni.
Zar je grijeh živjeti svoj život po svom?
Sve analiziram bezbroj puta jer to želim. Takva sam.
Burno reagiram jer ne znam drugačije. To sam ja, to ću i ostati.
Nerviraju me i najmanje sitnice ako se tiču mene. To se ne može promijeniti.
Vežem se za ljude i ne znam ih pustiti od sebe. To je ono što me obilježava.
Ne želim se promijeniti. Biti drugačija.
Nisam dio mase niti savršeno uklopljena jedinka.
Pa što ako svijet funkcionira drugačije?
Briga me ako u životu bolje prolaze oni površni.
Ne zanima me to što je lakše smijati se ako želim plakati.
Plače li mi se, plakati ću. Mogu otići ili ostati kraj mene.
Nek se smije cijeli svijet, bez mene. Ja ću kad budem imala razloga.
Žele tuđu sreću? Eto im moja.
Ne moram je imati, nikada je i nisam imala.
Mogu bez nje. I bez njih.
Ali ne mogu bez sebe.
Bez onoga što jesam.
Samo to mi treba i to ću uvijek imati.
Jebemu, ljuta sam, ljuta ko nikad!
- 23:21 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>