nedjelja, 18.03.2007.

samo loša navika...


Image Hosted by ImageShack.us

''...Ti nemaš prava na mene,
ti si ih imao stotine.
Na tvome krilu su spavale,
a ja sam samo imala tebe...''

Navika je neobična stvar. Prije loša nego dobra. Jer, ponekad....
Ponekad se toliko navikneš na nešto da više ne znaš kako bez toga. Nisi siguran kojim putem sada ići,
kako treba izgledati ono dalje koje želiš doseći.
I svakog dana sve ih je više. Malenih rituala, smiješnih sitnica, važnih osoba bez kojih više nismo isti.
Primamo ih u svoj život sa osmjehom, ne očekujući da će možda jednom poželjeti otići iz njega.
Postoje navike kojih se želiš riješiti i sretan si ako uspiješ u tome, a postoje i one za koje znaš da su loše, a ipak je sve što želiš zadržati ih pored sebe. Nikada im ne dopustiti da nestanu. Imam jednu upravo takvu.
Naviku s očima boje neba i osmijehom anđela. Naviku čijeg otrova u mojim venama ima za dva života.
Naviku koja za mene postoji samo kao uspomena. I to je sve što ću od nje ikada imati.
Pitam se, ponekad, je li moguće voljeti toliko da svoju ljubav učiniš besmrtnom, da nikada ne nestane i nikada te potpuno ne napusti. Postoji li takva stvarnost ili iz mene još jednom govori proljeće?
Uvijek u ovo vrijeme prošlost pronađe svoje mjesto u mojim mislima.
Vrate se one lijepe uspomene i svako jutro nastave se buditi samnom. Uz mene disati, pored mene živjeti.
U proljeće otvaram vrata staroj navici, dopuštam joj da me uništi i nestane, a obećajem da je zadnji put.
Znam da lažem samoj sebi ali to je sve što znam.
Je li pošteno da neki ljudi žive od danas do sutra? Ne vole nikoga voleći mnoge?
Svaku noć usnu i bude se na drugom ramenu? Je li pošteno da nemaju ništa, a misle da imaju sve?
Zašto je život bolji prema takvima nego prema onima koji vole iskreno i snažno? Zašto njima uvijek ostavlja pepeo i prah ovih drugih? Hrani ih komadićima koje oni odbacuju, budeći im nadu u nešto što će zauvijek čekati...uzalud.
I ne, nema on prava na mene. Nikada više ga neće imati. Ma koliko me to boljelo.
On je samo moja loša navika. Navika koja je imala mnoge, a ja samo nju.
Svaka ovisnost prije ili kasnije završava. Jednom će i moja. Možda do idućeg proljeća...


još jedna sitnica...moj vizualni DNA...zanimljivo;
- 13:51 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>