subota, 22.02.2014.
nikad nije kasno
Današnji dan počeo je mirno i sunčano. Kako i dolikuje suboti na Jadranu. I prisjetim se kako će uskoro godina dana otkada sam otišla i okrenula novo poglavlje u svom životu nakon 27 godina braka. Čudan osjećaj. U trenutku kada sam odlučila da idem, činilo mi se da neću moći proživiti sama ni tjedan dana. Ali, vidi čuda. Ne samo da sam još uvijek živa, već živim ljepše, bolje i sretnije nego ikada prije.
Razlog? Nitko me nije zlostavaljo, suprug nije alkoholičar, nije agresivan, nije kockar, nije problematičan ni u kom smislu, mislim da me nije ni varao, ali nije radio ni ono šta je trebao. Bila sam zapostavljena i podrazumijevana, što je za mene najgori oblik zlostavljanja. i u trenutku kada je bilo ili/ili i kada sam svijet gledala kroz zamagljeno staklo, konačno sam odlučila učiniti nešto za sebe. Teorija evolucije na djelu. Skidam kapu Darwinu. To je baš to. Najjači opstaju i idu dalje.
Danas je moje staklo na prozoru potpuno bistro. Više nije važno što kaže Vakula i je li smajlić na prognozi namršten. Ja više nisam meteopat, ja više nemam migrene, ja više nemam nikakvih problema sama sa sobom. Ja se smijem i ja sam živa.
U splitskom rodilištu na Odjelu za neonatologiju danas je bila primopredaja "brain monitor" aparata. Sudjelovala sam u sakupljanju donacija za taj aparat. Bilo je puno roditelja sasvim male dječice, nedonoščadi, kojima je ovaj aparat neophodan u prvim danima života. I oni su morali snagom svog malog tijela odmagliti staklo na prozoru svojeg nadolazećeg života. Presretna sam što sam bila dijelom ove akcije i što sam pomogla sebi i njima.
zato, kada više ne vidite kroz svoj prozor, jasno i čisto, vrijeme je da taj prozor očistite. Sami. Bez ičije pomoći. Samo ste Vi krojač svoje sreće.
- 14:51 -
