preserans
nedjelja, 11.03.2007.
HIPOKRATOVA ZAKLETVA
Hipokratova zakletva govori o etičkim aspektima medicinskog rada. Okosnica je za sastavljanje konačne liječničke zakletve koja se danas koristi, Ženevske zakletve:
«U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću znanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje moga pacijenta. Poštovat ću tajne onoga koji mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.»
Velika većina liječnika s kojima sam se susrela ili za koje sam čula bili su sve samo ne humani. Doktori opće prakse nas doživljavaju kao dosadne mušice koji umišljaju bolesti. Da biste dobili uputnicu za daljnje pretrage morate biti toliko naporni da vas se požele na taj način riješiti. Svaku pritužbu na vaše zdravstveno stanje smatraju preuveličavanjem te odrazom vaše razmažene i histerične prirode. Pacijenti su se doveli u stanje da izbjegavaju odlaske kod liječnika dokle god mogu hodati i ostajati pri svijesti jer se kod liječnika osjećaju neugodno.
Ne daj Bože da završite na boravku u bolnici! Od trenutka kada legnete u bolnički krevet život vaših bližnjih se vrti oko nastojanja da svakodnevnim poklonima medicinskom osoblju kupe njihovu pažnju i brigu prema vama. Umjesto da bližnjima dajete popis sitnica koje će uljepšati vaš tužan boravak i jednoličnu hranu, vi se morate brinuti da sestre redovito opskrbljujete bombonjerama, kavom, cvijećem… kako biste kupili njihov osmijeh i lijepu riječ. Koliko ste se puta odrekli onoga što ste dobili u njihovu korist JER JE NJIMA POTREBNIJE?!!!! A doktori…. Oni se ne kupuju tako lako, ipak su se školovali duže od medicinskih sestara. Krenete od skupocjenih pića a završite redovito na plavoj kuverti.
Zašto smo se mi pacijenti doveli u situaciju da ljude koji dobivaju plaću za svoj posao moramo redovito motivirati sa dodatnim materijalnim i novčanim sredstvima? Dali vam je ikada palo na pamet da gospođi kod koje u pekari svako jutro kupujete kruh počnete donositi poklone kako bi bila ljubaznija prema vama? Ne? Zašto?
Zašto smo se doveli u situaciju da nas je strah otići u bolnicu ako ne poznajemo nekog od osoblja?
Koliko puta ste doživjeli kod liječnika da vas uopće ne gleda u oči dok s vama razgovara?
Koliko puta su vam liječnici saopćili lošu vijest po vaše zdravlje i vaš život na jezivo hladan i bezobziran način?
Koliko puta vam se dogodilo da nakon izlaska iz liječničke ordinacije nemate pojma što vam je rečeno jer se većina liječnika uopće ne trudi da vam pojasni nalaze na vama razumljiv način?
Koliko puta ste se suočili sa neljubaznim i nesusretljivim medicinskim sestrama?
Koliko ste puta posuđivali novac da biste kupili pažnju liječnika?
Da, i medicinsko osoblje su samo ljudi, i imaju loše dane, vlastite probleme, i susreću se svakodnevno i sa neugodnim i problematičnim pacijentima…. Ali medicinska zvanja bi trebala biti časna i plemenita, i za njih bi se trebali odlučivati ljudi koji uistinu žele posvetiti život brizi za druge, ljudi koji imaju dovoljno strpljenja i ljubavi za taj posao.
Nažalost, mnogi se odlučuju za ova zanimanja zbog toga jer se u društvu cijene i tretiraju kao fina i ugledna.
Na kraju veliko hvala svim liječnicima koji iz ljubavi rade svoj posao, i ne tretiraju nas kao brojeve! Hvala svim susretljivim medicinskim sestrama koje se istinsku brinu za nas! Hvala svima onima koji znaju podariti pacijentima iskren osmijeh i toplu riječ.
Hvala svima onima kojima je još uvijek stalo….
subota, 03.03.2007.
SUDOKU
Ova zarazna razbibriga je totalno okupirala moje moždane vijuge i moje vrijeme. Sa sudokuom sam se susrela još u osnovnoj školi u omiljenom enigmatskom časopisu. Sada kada je zavladala sudoku histerija mnogo lakše dolazim do materijala za rješavanje. Međutim, kako mi je s vremenom postalo manje zanimljivo samo rješavanje i konstantno rušenje vlastitih rekorda u brzini rješavanja jedno vrijeme sam se bazirala na pokušaje sastavljanja. Nije problem, ali bih voljela nabaviti nekakva pravila kojih se možda treba pridržavati pri sastavljanju ili neke kriterije koje treba zadovoljiti da bi sudoku bio ispravan i kvalitetan. Pisala sam jednom enigmatskom časopisu, ali nisam dobila nikakav odgovor. Molim zato posjetitelje bloga da, ukoliko posjeduju kakve informacije o tome, ili barem znaju gdje da ih nabavim, da me obavijeste!!!!!! Unaprijed hvala!
petak, 02.03.2007.
SVATKO IMA SVOJU PRIČU
Koliko puta ste nakon pročitane knjige pomislili: "I ja sam mogao/mogla ovo napisati."? Ne poznajem niti jednu zenu koja nakon procitane jedne od knjiga Arijane Čuline nije pomislila da je i ona to mogla da se barem prva sjetila. Knjige su simpaticne ali opisuju svakodnevne situacije u kojima se svatko moze prepoznati i o kojima je svatko mogao pisati. Nakon sta sam i sama procitala navedeno štivo odlučila sam napisati knjigu. I to nije bila ni prva ni zadnja situacija da sam pomislila: "Kad moze on/ona mogu i ja!": I pocela bi vrijedno, ali entuzijazam bi ubrzo splasnuo. I tako već nekoliko puta. I zato svaka čast ženi na ideji, doljednosti i upornosti. Ali ne i na izgledu. Njoj je hitno potreban make-over. Ima sise, plavu kosu i pamet unatoč tome, ali krajnje je vrijeme za promjenu. Inače će je zamjeniti druga plavušica i njene šaljive zgode o goroj polovici i njegovoj mami.
Skrenula sam s teme. Htjela sam reći da svatko od nas ima neku svoju priču, ili bi je barem trebao imati. Neki je ne žele ili ne znaju pričati, ili nemaju kome, a neki ne znaju kako. Ja uvijek imam nešto za reći. I mislim da je pisanje najbezbolnije za moje bližnje jer ih ne obvezuje a ja sam olakšala dušu.
