srijeda, 28.02.2007.
ubuduće kad čistiš sobu ušmrcaj si malo toga i bit će ti lakše disat
|
Dobila sam Flixonase - i tako prešla na teže stvari.
To vam se sve događa u kući duplih plastično-aluminijskih tablica sa tableticama u kutijicama, pa tableta koje deru i najdublje grlo, bočice s tekućim smrvljenim tabletama i one bočice s prahom koje sam koristila, kao i one sa tekućinom što na vrhu imaju cijev za ubaciti ovajput u nos. E, sa tih sam prešla na ovoga tu. Sve je isto samo vas brže opere i miriše vam ljepše u nosu, nikakva posebna stvar. Evo sad mi je samo kul, to je to. Nos mi je fixiran, pomalo ukočen.Godi, ako vas već zanima. Preporučam vam taj FLIXONASE. Baš kao i Daleron, Pikovit, Septolete, Metadon,Apaurin,Praxiten.  Ali vraćam se di sam stala- -na početku ove druge stvari, trenutačno glavnije. Jako jednostavnog je slijeda, a kulminacija je uvijek ista. Počinje tako da dobijem gajbu pa ju ispravim. Pa je primim opet. I ispravim je. I onda opet. I onda opet. I tu dolazi do beskonačnosti.  To znam vezano za matiš! Bed, š´a ne? Jer: -Em ga ne mrzim. -Em ne mislim da je teško. Samo ta never-ending jebada that makes me feel this shity! Evo kad bi se mnogi zapitali:>>A što sada?<< Ali ja zapitam:>>Pa šta onda?<< Dan naglo počiva na bljesku boja, I svijet opet postane lijepo mijesto za življenje.  Ae, svi jedan transparent za životinjice i njihovo meso, za Vanzemaljskoljudska prava te Vas sve volim... |
ponedjeljak, 26.02.2007.
Koješta! Pa ti nisi pri sebi...
|
(ovo će biti prikaz jednog trenutka)
Ja:osjećam se tako malo naspram ormara. Ti:Neeee! Ma koji ormar, pa jel on tebe otvara ili ti njega? reče osoba s halucinacijama o Isusu i o živućem ormaru Sad kad kažeš baš tako i izgledaš. Ja:pa tako se osjećam ful. ***(neko vrijeme) ...ali eto, nastavim razmišljati šta mi se sve neće desiti/dogoditi?! Predočavam (si) pad aviona. Stjuardesa:Svi van!Spasite se kako sam vas učila!Padobran! Na ti! i jedan ludi trenutak prepun adrenalina točno onog trenutka kad dođe trenutak bacanja. To bi mi bio vjerojatno prvi put da se jednanput osvrnem, neko u žurbi me gurne i brzo zakoračim u nebo i padnem/sletim. Taj jedan mali trenutak odlučnosti bio bi jedini takav trenutak u mom životu. Ko je Piro? Pitat ću te... ali neću znati što znači Jednog malog kratkog dana kad sa neba bude visila gravitacija, i ništa drugo nećemo znati Ali barem ćemo jednu malu stvar, i da od tog ne postoji ništa veće. ( jedan trenutak u mom životu ) |
petak, 23.02.2007.
Liba Libi Glize Lep
|
šteta da ne pišem mali dnevnikić ovdje
bila bi to posve druga priča. DRAGI MOJIČudaci neću zanijekati, često sam drugdje, uvjek neki alibi, žao mi je zbog odsutnosti što mogu... na vlastitom polju, sam došlan odsutna više nema onakvih stvari... ne razmišljam više previše ni o životinjama ni ljudskim boleštinama ni čudovištima i takvim umovima ni o pandorinom škartocu ni o letenju(ne ne letjeti je uvjek poželjno) sve što niste razumjeli zašto se niste udostojili?Kvragu. izhlapjele su mi takve misli zato nema više mojih čudnovatih (ne)zgoda. čud mi se izvukla iz čudnoga zbog toga For d God´s sake.Kvragu. Magari ćete me razumiti. ... Jedino što se izmjenjuje su godišnja doba barem ljeti nema muke i nema nauke  ... ah... ...i tako prekjučer danas... ma dosta već... inače mi je žao i stid me što me nema ... i tako ... ... znate bar nešto... mislim da se ne vraćam ... ... ... Ali za dobra stara vremena sos save oral stuff |
