nikoga nema...
nikog osim mene... na ovom internetu. Svijet im prolazi i ja bi da mi svi kažu nešto- -što bi rekli nekom ko ih pita da mu nešto kažu Od sebe nešto svoje... And flly with all of those people, not away but higher so they coluld raise from the ground where they fell alone and in their fears of flying Sve oko mene to postaje crno-bijeli svijet U BOJI u bojama ljudi koži ljudi koji su dobri kao kruh i koji se gube u Zlom svijetu okrunjenom sa neba samim Vragom Himself Tako dobri, a tako u buci Tako zlatni, a tako bankrotirani u lažnim bogatstvima jadni moji ljudi...jadni dobri ljudi tako ih volim, a u njima se tako rađa strah i mrze to pa mrze i ostalo pa misle da nemaju osjećaje pa znaju da nemaju srce više pa žele ne to znati nego znati da su uspjeli vratiti sebi ono malo što su posijali Dobra u ovom Zlom svijetu ali samo im se nikad nije vratilo |
reci da reci da
ja samo lutam čak ono gdje bježim bježi od mene sve to me tjera da si nabavim doga. Ne dogu. Nego jednog običnog sjajnosmeđeg psa named Đole koji me podsjeća na mene. Imam potrebu imati neku beštiju doma jer mi je bez čudovišta prazna kuća. Ja sam čudovište, ali to malo. Sada.Glejte. Vama možda i ne smeta meni ide naku+++. Jer ja sam horny I ne bi mi bile tako lijepe ruže da nemaju trnja. Ne bi ni vama. Jer sam i hippy možda. ne malo. Sve je povezano. Prvo s drugim... Jedno uz drugo stoji u meni uspravno neispravljeno Ako već smatram da je ispravno Mama daj mi puno para da kupim jedan gramofon i da budem nabrijana jer smo napokon kupili nešto lijepo. i da skakučem a da se ti trgaš mama i šta sad mi bi trebale ići skupa van u grad malo na cugu, a staričice? opet sam ti dala prst, a kao da sam pristala i na ruku kako se lomi, nevjerojatno vrckavo kao od smjeha ili od droge Neka rađe ostane enigma Da bi natjecanje bilo uzbudljivije i da budeš dostojna konkirencija ŽELIM: da čas sve ode u pičkumaterinu i da sve crkne čas da na crno zaostane čas i da se ne pomakne Evo kad su već te kombinacije tako skombinirane od najtamnije do najsvjetlije nijanse Neka tako i ostane kad već mora dobro-loše daš-uzmeš dobiš-gubiš spoznaješ-propadaš daš-uzmeš ponavljam da bi mogla znat na pamet i tako stalno mudro-propalitetno Inače mi padne raspoloženje jedna ogromna pichcka matherinna pojede cijeli svijet I ostavi me samu da se snađem a mene snađu tri sunčanice u besunčanom danu Od mene vama jedna velika pusa od sline i dršte se.nemojte se skinut s aparata. Koje volim ovom prigodom vam se to usuđujem reć, a čak i one koje ne volim JER SAM HAPI LAJK A PAPI... |
Svugdje je ljepo, al doma je najljepše!
bio je neki snob, tamo u planinama koji se zalago za papu, u busu mi smo možda puno pljuvali i isfuravali takve ljudske sorte ali ipak ga vrjeđali nismo, da se zna on ima sto miljuna motora kojima će nas zgazit pa ćemo kupit oči po podu, to smo od njega naučili i mobitela shgtp-355 647-uv kojih nema kod nas za kupit i ima tako sto miljona vatikana doma i sto miljuna papa jer on je P..... voli klape, e i da zna onu pjesmu: I`m too sexy for my shirt, too sexy for my shoes...la la la la la la stavio bi si je na ripit sto miljuna puta i u restoranu je uobičavao sto miljuna puta tražiti repete.Ne moram se više bojati. Bilo je ljepo tamo ali u Puli je najljepše! kad sam naučila skijat makla sam se sa skija, ipak ne bi bilo fer ne znati bordati tako da sad znam skijati pa nije bilo uzalud, ali ostaje mi plivanje i bordanje jooj kako sam zguštom napisala ovaj sadistički naslov |
teme su podosta raznovrsne
crna curica boji se crne mačke. sa macom bježi. užitak boli i i skušenje strasti sve više ubija. sanjam djevojku svu usnulu umrlu koja me budi. suhih suza je. razmazana se srami. Silovana je. (svim silovanima) imam vremena navikla sam da nemam što se radi sam? otok je pust krvava slika muti se pred očima krvava slina gubi se u ustima vjetar pun krvi sanjam noćima na pustom otoku kravavo svjedočim ja. SJENE Morbidni ljudi vucaraju se uza zid tražeći trake svijetla da obasjaju ih, Da žive kao sjene Danas, sanjam još od jutra gledam, od jučer pa na sutra grane, što lome se al´ dišu kako naviknute trpe nepravednu kišu? i kako samo priroda još živi, Kad zna da sretni su oni što su krivi? |
lagan je svijet u petnaestoj
sve tvoje poruke kad nestaneš gdje će otići ja da sačuvam ih drugi ne bi znali čitati ih jer neznaju tvoj glas kako ga čujem ja ne brineš me samo ti nego svega jedno pleme bez volje kad uskraćeni su umovi i sloboda koji znakovi za bezvlAšće? nije ovo budalaštvo ovo je mogućnost da nam bude bolje. ali ne brine me u petnaestoj u košari za smeće-košmar iz smeća namrštena-nesreća lagano je odbaciti ono što te brine u petnaestoj I ... odavno prepisani su tvoji glasovi i kitica koju pjevaš koju čujem u danu punom cvijeća na betonskoj livadi gradskoj ... spuštaju se slova tvojih riječi niz tvoje ruke u tvoje žile Nabubrile krvlju boje vode punom svjetlucavih ranica (zvjezdica je nebeska ranica) ja sam zvjezdano tvoje nebo odjevena bosa na kiši da ne spavam u strahu skližem se uz tebe i čekam tako posljednji naš bljesak prije kraja grmljavine. |
vidi sve te mrtve nevidjive ljude što me
uznemiruju ovako kasno iznad lustera što prelijeću. i što šušte grmljem tamo malo dalje od tvoje ulice! Jesu li to halovi lude glave koja je mogla biti pametna glava? Ili je stvarnost iz doba gotike na koju smo zaboravili stvorivši ceste, raskrčivši šume gradovima ili kreirajući urbani stil smetnuli smo s uma tko se budi u nama plazi naš jezik, ispuštajući gnoj iz naših očiju? Koga vidim ovako kasno? Nije mi jasno trebam li nastavljati i nastavljati ima li šanse da ostvare moje snove? Da me ostave kad me napuste baš onakvu kakvom sam se sanjala? Dobro smo počeli, ali kao da nekada idem brže, prebrzo za ono kako treba ići Hoćeš li doći mršavo božje stvorenje već jednom jer možda skrenem s uma A ti me tako provjetriš i strujiš zrakom Ajme, kako je teško i brzo Ili jednostavno i sporo doživjet ću toplotni udar od tako suprotnih energija Najsuprotnijih, ništa prema tebi, jer malo od tebe! A i od mene Jer što ja znam pružiti Osim lude glave koja je mogla biti pametna I halova koje osjećam do srži? Ovo što se penje po zidu Možda sam ja već sutra ili prekosutra Ovo što prelijeće sobom možda je demon kojeg sam stvorila Jer samo ludi nešto postižu. Ludi učine što misle. |
naslov je razumljiv, post jasan.pa mangarče razumio ti ili ne
di sam ja? u najobičnijoj nesvijesti. a što, što je bilo s nama? recimo da nismo spičkani...da je okej ovo ovako ostavi me i nemoj se nikada vratiti nigdje gdje bi me se mogao sjetiti što, što je bilo sa menom u jednom trenutku? što je bilo s utopijom? ...niko nebi znao odgovoriti mi! zato neću pitati ! dobro.dobro uvući ću ti se u krevet draga. Znaš, hodajući mrakom neko može me ubosti ili me probosti nožem majko a da niti ne zatitram. o kako mi je svejedno sutra idemo u grad nastanili smo se iznad njega u zadimljenim oblacima u širini visini i dubini nebesa! u raju koji ne postoji! sa krilima koja slabo funkcioniraju! tako bi htjela da sam u vremenu kada bi nam bilo bolje, kad bi imali više energije za milijun stvari koje bismo raditi bez beda... sada da je kao tada to želim više od tebe a tebe neizmjerno želim samo to je jače od nas to je toliko jako da me pojede bez beda... bez beda bez beda |
ovaj post napokon vidi svjetlo dana
ma naslov je po uzoru na gospodara prstenova.bite volili da vas oslovljavaju tako...ili sa gospodine prijatelju? ja bi htjela,ali nije da to baš možeš zahtjevati od ljudi. a ova mitološka bića su mi prva pala na pamet i počinju na p pa zašto ne... opusti se pusti moju ruku usti stisnuti ti i ja |
< | siječanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv