nedjelja, 29.10.2006.
i sve to za male novce
 slušsj ovo:očajavanjem kupujemo nadu, uz nadu besplatno primamo naviku i imunost, imunošću dobivamo lakoću, lakoćom podmazujemo rad, radom kupujemo uspjeh uz koji nam dolazi sreće veselje radost kako ćeš... smijemo se iz kreveta i zato sam sretna kao čovjek. osjećam vas i vaše ručice i rječice,male slatke, koje se deru subotom po gradu. i gledam vas kako sam htjela moći gledati vas što ste samo vi imali pravo na. tako i čovjek ima pravo gledati! prelijepo mi je bez obzira i s obzirom na sve. i želim te zvati i reći da sam zaljubljena u tebe,ipak. i onda bih se zaljubila u njega ponedjeljkom. to je tako lijepo moći znati, moći uspjeti i živjeti ljudski. i malo više uz tebe, tebe, tebe i tebe. sve je zbog vas. hvala što ste mi dali ono najljepše, i kad izađe iz trenda mi ćemo tako raditi. hvala što se ne protivite. pa prihvatili ste ono sve kako ovo ne biste? valjda smo neki kurac doznali, jesmo jesmo. bojim se malčice ako budemo trebali slati ga daleko u tropsku klimu, naše malo biće nepostojeće. ne bojim se više. više se ne bojim. pružim ti naše ruke i ne boli me više ništa. ne boli me niti ovo niti ono. kako smo uspjeli doći do svega toga? mislila sam da ništa nije moguće sad shvaćam da nije sve nemoguće da ništa nije nemoguće u našem životu kako je dug bio jučer. a kako danas već traje godinama. Lijepo kad znamo kako ćemo. idemo? Ideš? Volim te neopisivo i ništa nije teško i ništa me ne mori i sviđa mi se sve što vidim. |
