subota je dan za vragove.ugodan i meni mio.
najgora stvar je slušati sve loše o tebi i to je to.
u tako sićušno-malom gradu.
nemate ništa bolje, nekad ih pitam u sebi?
hladnokrvnost, flegmatičnost dvije su mi urođene mane,
osjećam ih na vrhu jezika,mmmm opet su se vratile da mi olakšaju stvar.
bile su nestale i ostavile me u agoniji, depresiji, zaluđenosti...
ovog trena me tako nešto najmanje zabrinjava.
izvući dobro iz stanja je dar ili slučajnost. a neda mi se petljati u to.
izabrali smo slobodu. nekad si ti, pa je došlo na mene izjednačivši nas.
i imamo svoje riječi,sada. i šta sada?
nismo sposobni moje zlato. barem ne zasad. kamoli sad! u 23:58 u ponedjeljak.
sad sigurno ništa, ali mislim da me spralo do zemlje i neću više ni pokušati s tobom.
baš smo mi tako romantični da ja budem princeza iz kule a ti princ ili vilenjak.
tako bi bilo dosadno, zar ne my darling?
My darling, za mene te nema više.
Moja volja se pretočila u želju za subotama, u upornost, u ludost, ali ne i u strpljenje.
Nikad ne u strpljenje...Ne da mi se više, my precious, nisam ja takva.
Nakratko je bilo, ali taj dio nije iz mene kad sagledam.
haha, dušo, haha, iz dna tvoje duše izmigoljila se strast u vezi mene, a sad, aj bok, ne da mi se siliti krevet, nedjelje ni sebe, a ni tebe. A iznad svega, nisam to više ja. Taj dio nije bio moj.
Sam to pojasnila? jesam ovo ja i ovo novo ali onaj dio lud za tobom više ne bio je na kratki tren.
sve je ko prije osim svega novog što je tako lijepo i dobro.
baš smo mi kadri na toliko dugo?
baš smo mi tako romantični pa da se još gledamo i osjećamo.
baš smo mi više od ovoga što je prošlo i snašlo nas pa neću valjda u 0:05 misliti o tebi u utorak tako rano ranooo.
Nisam tako luda a ni ti, znam unaprijed.
i unaprijed hvala za dane u tjednima iz mjeseca unatrag dosta vremena.
I toliko od mene, baš sam ja toliko romantičana...