Sve je ostalo tišina ...

nedjelja, 03.12.2017.

Blago tebi ....

no.439


Od nedavno opet u svojem ruksaku nosim knjige. Ovih dana poeziju.
I sjedim tako u tramvaju i čitam. U rukama imam zbirku pjesma koju znam napamet ali ja čitam.
Tramvaj zuji onim glupim zvukom kad krene, žamor ljudi, vrata se otvaraju i zatvaraju, imam još dosta do svoje stanice.
Uhvati me umor i naslonim glavu na prozor.
U jednom trenu, u jednoj pjesmi usred jednog određenog stiha ispred mene pojave se oči.
Zatvorene. Zatim otvorene. Lijepe. Velike.
Njegove.

Izgubljena, vjerojatno sam se nasmijala. Žena koja je sjedila preko puta mene rekla mi je:
- Blago onom o kome vi razmišljate sada. –


- Ah.-
Odgovorila sam.
I zatvorila knjigu.

03.12.2017. u 15:22 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."