Sve je ostalo tišina ...

ponedjeljak, 21.04.2014.

Dan 2 - Ponedjeljak

no.426



Cijeli dan sam na kompjuteru i nemam ništa za reći.
Sama sam doma. Razmišljam o glupostima.
Gledala sam 'Sound of music' koji me odmah vrati u razne priče.
Volim Christophera Plummera u tom filmu. Figura oca, ljubavnika, prijatelja i zaštitnika. Nemam ih baš puno takvih.
Don Draper i možda Tony Soprano. Ne možda, definitivno. Ostali su u nijansama.


Mrzim strah a stalno se nečega bojim.
Odvratan osjećaj. Zatvor, bol, tjeskoba i vječna tama. Slaba sam i to me boli.
Želim biti snažna. Barem to. Da ne plaćem za svaku sitnicu, da ne gubim dah i da me ne hvata tjeskoba.
Vjerujem. A bojim se. Vjerujem li? Da.
Prestani se onda bojati Rebecca.


Pokušat ću.








21.04.2014. u 19:04 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."