Sve je ostalo tišina ...

ponedjeljak, 16.07.2012.

KRISS KROSS

no.418



Kad razmišljam o tebi i meni nikad nismo par. Uvijek si netko tko dolazi nakon zalaska sunca, skriven sjenama. Volim činjenicu da si lovac jer meni kao ženi koja se brine za ognjište ta šema odgovara čak me i uzbuđuje.
Jer takvog te zamišljam.

Tvoj dan je završio. Radio si što si htio.
Moj dan je završio. Radila sam što sam htjela.

Sa zalaskom sunca naš dan se susreće u križu naših puteva. Mi smo u točki sjecišta. Ne pitam te kako si jer  vidim ti na tijelu da si dobro. Da si lovio i ulovio.  

Onda trepnem i slika nestane. Ostane mi okus srama u ustima sve zbog mojih glupih fantazija. 
Istina je da si sam sebi dostatan. ( što je privlačno ) i ne trebaš nikoga za ništa.
A kada ŽELIŠ onda je to najbolje. Kao što ja želim tebe, ti želiš nju. 



16.07.2012. u 20:23 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."