no.401
Ona uzima dijete i stavlja ga u auto. Stariji je još uz njega. gleda me i smiješi se. Zatim ulazi i on. Odmahujem ostalima, okrećem se i odlazim. Sjena na zidu hodnika se produlji i ja znam da je krenuo zamnom.
Okrenem se.
Slijede nizovi slika u djelićima sekunde.
- došao sam još samo nešto pitati. -
-da, naravno, izvolite. -
Spuštanje kvake, otvoreni prozori, procvala krošnja, stolac na vratima, pod kvakom.
Stao je uza zid, nepomičan. Crne oči, zanimljiv osmijeh.
Zavlači mi ruke pod majicu. Ljubimo se.
Dok idemo hodnikom iz nekog razloga držim se za remen njegovih hlaća. On hoda ispred mene.
Preintimna radnja za dvoje stranaca.
Sunce mi grije lice dok ispijam čašu pive. Kad zažmirim vidim crne oči. Lagani ugriz na vratu titra još uvijek živ.
Želja je žeđ koju gasim pivom.
Nije ni čudo što sam stalno pijana.
LUDA ŽENA
Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu
Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam
I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."