ponedjeljak, 26.04.2010.
Sanjala sam te.
no.381
Strah me i sakrijem se od njega. Zamotana u veo stojim iza stupa i promatram sa balkona njegov susret sa djevojkom koju sam podmetnula da predstavlja mene. Ljepšu i sigurniju.
Nešto razgovaraju, ona kima glavom a moje oči su samo na njemu. Drhtim od uzbuđenja, straha, izazova i čekam da ode jer postaje nepodnošljivo da je ovdje a ja ne mogu do njega.
On odlazi.
Ona dolazi do mene sa raširenim, zaljubljenim očima. Predivan je, kaže, trebali ste ići. Otjeram je pokretom ruke i krenem niz stepenice moga dvorca.
Izdahnem, i kažem sama sebi u bradu dobro da ništa nije shvatio ali On stoji na stepenicama i gleda me. Shvatio je moju varku.
Kako, kako ste znali... pokušavam izgovoriti ali njegov poljubac mi zatvara usta. Tijelo mu je toplo, privio me uz sebe, želim živjeti zauvijek u ovom trenutku.
Ramena su mu široka, ne govori ništa ... samo me gleda kao da sam jedina na svijetu što me zbunjuje. Želi me i ja njega. Dvorjani gledaju kako trčimo hodnicima, tražimo neku udaljenu skrivenu odaju.
Vodim ga za ruku, zaljubljena sam no ono ljepše osjećam se voljenom i to mi zamućuje razum.
U sobi smo pred velikim krevetom. Ljubi me sa strašnom željom, skidam mu košulju i on skida mene. Nije me sram i prepuštam se. O ničemu ne razmišljam, na nekom toplom valu plovim naokolo kroz njegove ruke oslonjena na ta snažna ramena. Ne želim da prestane. Ne želim da prestane.
Ne želim da ....
Prestalo je u 9.45 kada sam se probudila.
nedjelja, 25.04.2010.
................
no.380