subota, 16.05.2009.
Dođe i ode
no.326
Ali nisam.
Otišla sam.( čitaj; pobjegla )
Nisam to očekivala.
Bilo bi lako ali imam dojam da bih sve pokvarila.
Par dana, da mi to nestane iz sistema, i ja ću dalje.
Ne mogu sada, u ovom nikakvom stanju dopustiti opet istu priču.
Jer djelomično zbog baš te priče ja sam malo pomaknuta.
U razmišljanju, izgledu i djelovanju.
Jedan sms, neka neobjašnjiva toplina i onda opet godinama ništa.
Ali kad razmislim ...
Tako nekako.
nedjelja, 10.05.2009.
Samo to i ništa više.
no.325
Možda naročito ovaj: da nešto zaštitim od smrti, i baš zato u svojim spisima između svih osobina, težim onima na koje će
vrijeme najmanje djelovati i po kojimamoja djela ne bi trebala podleći prolaznom oduševljenju.
Da postignemo dojam izvještačenog, treba samo nastojati biti iskren.
( Andre Giden )
Gledam razne ratne filmove ovih dana. Ne zanima me pucačina,raznorazne megalomanske ideje, niti opravdanja za legalna
ubojstva.
Razlog zbog kojeg ja volim ratne filmove su vojnici.
Fascinira me drugarstvo među njima.
Senzibilitet i shvačanja na posebnim razinama.
Vjerujem da su njima stvari jasnije, jer nema između njih i smrti ništa.
Ono krajnje je filozofija koju prakticiraju a prenosiva je u svakodnevnicu.
Hoot je izgovori na kraju Pada crnog jastreba:
'' Važan je samo čovjek do tebe. I to je to. Nema ništa više.''