Dođe i ode

subota, 16.05.2009.

no.326

Bilo bi dobro da sam ostala.
Ali nisam.
Otišla sam.( čitaj; pobjegla )
Nisam to očekivala.
Bilo bi lako ali imam dojam da bih sve pokvarila.
Par dana, da mi to nestane iz sistema, i ja ću dalje.

Ne mogu sada, u ovom nikakvom stanju dopustiti opet istu priču.
Jer djelomično zbog baš te priče ja sam malo pomaknuta.
U razmišljanju, izgledu i djelovanju.
Jedan sms, neka neobjašnjiva toplina i onda opet godinama ništa.

Ali kad razmislim ...

Tako nekako.

16.05.2009. u 23:16 • 5 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."