četvrtak, 27.11.2008.
SMS?
no.304
Primljene, spremljene, sa blagim smajlom pročitam spremljene. Te su posebne i drage. Pogledam u poslane.
Totalni shutdown vanjskog svijeta u nano sekundi.
Između svega - njegovo ime.
Panika.
Kada?
Provjera datuma.
Tahikardija.
Shit, shit, shit.
One večeri.
Tri ujutro.
Jao neeeeeeeeeeeee.
Stojim u šugavoj dvojci zaleđena.
Jer znam što sam mu napisala.
Onda me uhvatilo 'svejedno' raspoloženje.
To što sam napisala nije uopće grozno.
Grozno nikako.
Samo, znam sebe kad je koja previše u meni.
Ali votka i on onakav su preopasan mix.
A on one večeri?
Trebao bi nositi natpis '' ZABRANJENO '' preko cijelog sebe.
Onda opet: zašto, zašto, zašto sada? Glupačo glupa.
Na rollercoasteru sam.
Malo je ok, a zatim mi je bad za zavuć' se u rupu.
Onda mi je opet ok. Pa opet bed.
Jesus.
Ali u subotu ću ga vidjeti.
I biti cool.
I pitati ga za taj sms.
I sve će bit okidoki.
I nije da on ne zna ...
Kvragu, to je samo sms.