Sve je ostalo tišina ...

utorak, 04.11.2008.

Kupljena

no.298

Uđem u poštu. Odjednom se nađem u Sproalovom gradiću. Shvatim njegov bijes i ljutnju. Shvatim cijelu njegovu priču.

Image and video hosting by TinyPic

Sjedim u Testonskom uredu i razumijem Martinovu nevjericu. Metal, pleksiglas, plazma i niz kataloščića koji nude sve i svašta.
Koji oduzimaju duh a propagiraju isti.

Image and video hosting by TinyPic

Sjedim. Čekamo potvrdu uplate. Westernjunion usluga. Prvi puta u svom životu sjedim u pošti i čekam.
Gledam ljude. Lagani trnci kreću mi niz vrat posvuda po tijelu.
Frendica pokraj mene riješava stvar sa svojim mobilnim operaterom. Pogled mi pada na žutu crtu. Ljude kako izdrilani stoje iza nje. Nigdje ikoga da ih na to upozori. Čovjeka sa značkom, nadzorne kamere .. ikoga.
A oni uđu i mirno stanu iza nje.

Za šalterom u dubini stoji malen muškarac u bijeloj košulji. U ruci mu je štambilj. Relativnom brzinom on udara po nekakvim papirima. Jedan za drugim, jedan za drugim,. Bez prestanka.
Izoliram taj zvuk. Gledam u žutu crtu na podu. Gledam ljude kako gledaju jedni drugima u potiljke.

Pobere me val oduševljenja, straha, želje, posvećenosti, žara, mogućnosti, ljubavi, nestalnosti, genijalnosti, ljudskosti ... u samo jednom imenu od četiri slova.

Kupljena.

( madonn_substitute_for_love )

04.11.2008. u 22:07 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.





The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.





LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."